U TRAGANJU ZA PROLJEĆEM
Kroz sivo svjetlo dana umorna hodam
u dubok snijeg zameten moj je put,
dok drhtim u haljini tankoj od snova
bešuman vjetar tuge prilazi mi s leđa
i za igračku sebi uzima njezin skut.
U dugom traganju za proljećem novim
magli se dah, crveni studen mi obraz,
a naivnu nevjestu bagrema u bjelini
i prerano propupala nadanja moja
bezdušno stiže još jedan kasni mraz.
Ogledalo sreće i osmjehe naših lica
u tisuću oštrih komadića razbijene
još uvijek brižno u džepovima čuvam
i nekoliko šibica suhih da upalim vatru
kad sijećanja zaprijete k’o gladne hijene.
Ali ja znam, put me jednom dovesti mora
do jezera mirnog i makova u cvatu,
sa šarenim leptirima na dlanovima toplim
bez straha od noći, usnulu pod lipom,
naći će me smiraj dana iskovan u zlatu.
Post je objavljen 05.03.2009. u 15:40 sati.