Naime, Hrvatsku sam doista uspjela sjajno i vise nego orginalno predstaviti...Uz manje tehnicke probleme organizatora, koji su na kraju ipak uspjesno nadidjeni...
Sve sam pripremila vrlo detaljisticki...Ubrzano razmisljajuci sto obuci umjesto svojih iznosenih hlaca i sportske majice, ispod svoje bordo jakne, a bez hrvatske nosnje...Dok sam to jutro setala okolicom svetista, uocila sam nesto podalje, i
izvan ovih nasih programa, neku binu s plesnim tockama, nekih lijepo obucenih meksickih mladica i djevojaka, s busom-garderobom u blizini, u kojem su mijenjali svoje kostime, i lijepe zenstvene suknje i bluze...Razmisljala sam kako neku od djevojaka nazicati da mi privremeno posudi svoj plesni kostim...
No, poslije sam gledajuci suvenirnice posvuda oko svetista,ugledala jednu, gdje su ne preskupo prodavali krasne crne majice s pozlacenim (ali ne kicastim) likovima Gospe guadalupske i njenim ruzama...A bilo je jako lijepo, toplo i suncano vrijeme, tako da mi jakna vise nije ni trebala...Kad sam probala jednu od tih majica, shvatila sam da je to definitivno to - kao simbol pripadnosti hrvatskog naroda Gospi, te smo jos od Dantea prepoznatljiv hodocasnicki narod, a usput iskazati cast domacinima noseci majicu s likom njihove Gospe, a na glavi svoju hrvatsku "sahovnicu"...
U susjednom ducanu, nasla sam i lijepu elegantnu crnu suknju, s istim smedjkasto-zlatnim tonovima, i suncevim zrakama, i tako zasvega 300njak pesosa, tj. 30-ak dolara iskombinirala savrsenu odjevnu kombinaciju za hrvatsku predstavnicu...
Nasla sam i svoje mjesto u prednjem dijelu prostora, i stolicu s natpisom - EUROPE-CROACIA (dali su mi cak 2 stolice s istim natpisom : ))), ispred mene su sjedili oni Madjari sto znaju Bozanica, p. Bosancica i PK Hodzica, a do mene neki Bjelorusi uzanimljivim narodnim nosnjama, koji znaju Antuna Liseca...
Javili su mi se i oni Poljaci sto znaju Zivkovice, a jednanjihova sunarodnjakinja je bila u Trogiru, i jako joj sesvidja...Neki svecenik iz Grcke (naravno isto isusovac! a stoste vi mislili) je znao nekoliko rijeci na Hrvatski, jer jenekad bio u posjeti Rijeci. On isto zna p. Marka Rupnika...Cinise da jetaj p. Rupnik poznatiji u svijetu, nego kod nas...Znaju ga u Ekvadoru,
Grckoj...P. Grk mi je objasnio da je p. Rupnik veliki umjetnik, koji je uredjivao neke vatikanske kapele, i lurdsko svetiste...A ja sam svima njima sirila glas o Hrvatskoj, i o nasoj Udruzi MVKO, koje ovdje predstavljam!
Moj ekvadorski isusovac, p. Luis i njegova ekipa, ovaj put ne uplavim jaknama, vec u ekvadorskim ponchima bili su na bini i izvodili skladbe p.Luisa, a ja sam bila sva sretna i vazna sto ih poznajem...Cini se da se i nekom kamermanu svidjela moja odjevna kombinacija, sa sahovnicom na glavi, te sam zavrsila i navelikom video ekranu, u krupnom planu, veselo masuci okupljenim bijelosvjetskim obiteljima...Cak su citajuci sve zemlje sudionice, procitali i Croaciu! I sve je bilo tako savrseno...Jedino sto su mi u presudnom trenutku, prije defilea prestale raditi baterije za fotic.
A ja sam se s nasom zastavom, nasla u defileu, izmedju Bjelorusa i Ceha...(u nekoj vrsti abecednog reda, po kontinentima...) Aparati su skljocali, kamere snimale, a
ja prodefilirala pozornicom, znacajno kimajuci kardinalima Antonelliu, Bertoneu i Meksickom Riveri, koji mi je posebnoznacajno uzvratio pozdrav, vjerojatno jako zadovoljan sto Hrvatica nosi majicu s likom njegove meksicke Gospe, a i Bertonese cinio sretan sto me vidi!
Nakon cega sam svoju zastavu, postavila na predvidjeno mjesto, medju ostalim zastavama, pred kardinalima i Gospom guadalupskom, i u tom trenutku posebno misleci na Udrugu MVKO, na sve nase hrvatske obitelji, i osijecajuci se poput neke vojnikinje s pobjednickom zastavom, posebno mislila i na p. Luku i njegovo potpuno ozdravljenje i Molitvene Vijence MVKO koji trajno mole i poste i za njega, svecenike, redovnice, za nase obitelji i za hrvatsku domovinu!
Sjecajuci se nase pjesme, koju sam mu napisala prigodom hodocasca bistrickoj Gospi, koju je Raseljka (takodjer clanica Udruge MVKO!) uglazbila, niti ne sluteci tada da ce se ona uskoro naci u cudesnom svijetu bistrickog Karmela, a ja u misijama, i onda jos i kao Hodocasnica Gospi Guadalupskoj, i predstavnica citave Hrvatske i MVKO na VI. Medjunarodnom svjetskom susretu obitelji!
Hodočasnik
Zahvalan Bogu,
sa Tvojom slikom u novčaniku,
dođoh se pokloniti
Tvom svetom Liku!
Ne mogu sam,
ali želim!
Poslušaj Majčice,
sve što ti velim:
Zahvaljujem ti na
Daru života!
Opet te ovdje štovati
prava je divota!
Prikazujem ti
i svoja kolica,
sve što mi se događa,
sva draga lica...
Blagoslovi
sve ove ljude,
koji za Božjom Riječi
toliko žude!
Nedostaje im
moj govor srca,
Božiji pjesnik
sad jedva muca.
Ako je Božja volja,
zdravlje mi vrati,
neka me zagovor Tvoj
i dalje prati!
Hvala za bolest.
I hvala za zdravlje!
Neka moj život i dalje bude
Božansko slavlje!
Neka hladnoće,
i neka kiše!
Al' uvijek ću činit
"ono malo više!"
Iako polako,
ide na bolje,
ja želim živjeti,
i imam volje!
Jedva govorim,
izdaje glas,
al' u krunici ponavljam:
"Moli za nas!"
Posljednjim
atomom snage,
prebirem zrnca
krunice drage!
U svakom zrnu,
Božja je moć!
I znam da opet
na Njivu ću doć!
Drina Cavar - Marija Bistrica, 10.7.2004. - Guadalupe 16.1.2009.
Post je objavljen 22.01.2009. u 15:50 sati.