Marketing
BEGIZMI 102.
Prolazi Bego sa ženom kraj bedema poviše pazara, gdje se nekoć ponosito uzdizao Đanijev kontejner (često opjevavan u Begizmima od 11. do 67.)
Bego: "Pogledaj, evo ti dokaza da je Hrvatska jača od Amerike!"
Žena: "Šta?"
Bego: "Za Ameriku kažu da je zemlja mogućnosti. A vidi šta se u Hrvatskoj sve može! Ruše se srednjevjekovni bedemi da bi se sagradio hotel. Neke države bi to zaštitile, osvijetlile, naplaćivale strancima da to vide, ali mi ne! Nama treba hotel i neka privatnik sruši bedem i sagradi hotel, to je u redu. Još da je stranac, pa da sva ta lova ne ide nama, ko će se još i s lovom zajebavat, to treba brojit, prebrojavat, pazit da te nije ko zajeba..."
Žena: "Ajme, nemoj, boli me glava..."
Bego: "Čuj, ajde ti na pazar kupit spizu, a ja trčem doma na Facebook učlanit se u Fan club Željka Keruma. Kad on bude gradonačelnik možda će neko srušit i Dioklecijanovu palaču. Baš je ružna ta ruina u odnosu na novu lijepu Rivu. Da su je barem nečim prekrili!"
Žena: "Jesu. Tendama."
Bego: "Zar im još rade? Ma vidi ti kako je to kvalitetno napravljeno!"
Žena: "Ne mogu te više slušat. Idem na pazar."
Bego: "Ajde ti, a ja se idem divit rivi. Sreća da su partizani srušili onu Bajamontijevu lakrdiju, ne bi se nimalo sviđala Sanaderu, imala je na sebi fascio, vezano snoplje žita, a on se ko svaki pravi hrvat ježi od nacističkih oznaka. I šta bi EU rekao da se mi sada u doba restrikcije kurčimo s tako monumentalnom fontanom? Je draga moja, partizani su bili vizionari..."
Žena: "S tolikim kupusom u tvojoj glavi, ne moram ni ići na pazar. Kupusa bar ima!"
Bego: "Točno. A imam i kobasicu. Evo, žrtvujem se za boljitak, makar i bolilo. Štednja, štednja! Samo preporučujem da se ne grize, nego siše, da duže traje. Možemo zvati i goste..."
U tom je trenutku Begina žena potpuno neočekivano izgubila živce, a Bego svijest.
Riva nekad i sad. Nekad je bila crno-bijela, a sad je ljepša i u boji. A u nekim težim vremenima neće trebati ni vješala podizati.
(Između vješala vidi se sletna staza za NLO koja je bila uvjet za ulazak Hrvatske u NATO. Još jedan dokaz o međunarodnoj uroti prikrivanja dokaza o postojanju vanzemaljskog života i tajnom sporazumu između malih zelenih, sivih, maslinato-zelenih, maskirnih i ostalih vanzemaljaca s vladama svjetskih velesila.)
-
Ide Bego na Hvar svirat neki pir. Toni dolazi po Begu s autom da sa sto auta ne idu na trajekt.
Bego: "Šta ovo čini pi-piii?"
Toni: "Nisi dobro zatvorio vrata."
Bego: "A šta sad čini pi-piii?"
Toni: "Nisi se vezao."
Bego: "Možeš li promijeniti te zvukove? Iritiraju."
Toni: "Ne mogu."
Bego: "A koliko si platio ovaj auto?"
Toni: "Čekaj da se sjetim... nešto preko sto tisuća kuna."
Bego: " Zajebali su te. Ja sam u T-coma dobio mobitel za kunu i sve zvukove na njemu mogu promijenit."
Na Hvar se, ako nemate avion, zrakomlat, podmornicu, hoverkraft ili amfibiju, ide trajektom. A na trajektu u salonu zabranjeno pušenje. I uvođenje pasa.
Bego: "Vidi onu babu s pizdoliscem. Ako ona može uvesti psa, mogu i ja pušit."
Jasenko: "Nemoj. Idemo vani na zrak."
Bego: "Jebo te zrak, da te jebo! Kisik ubija. Sazdani smo od jebene vode i od kisika zahrđamo. Zbog oksidacije nam se sjebu stanice, pa starimo i umiremo. Da ne dišemo kisik, bili bi besmrtni."
Jasenko: "A ti ne diši."
Bego: "Jebiga kad moram! Samo sam htio pušenjem malo smanjit unos kisika i sebi produžit život."
Magee: "Možeš stavit glavu u nekakvu staklenu kuglu, neku veliku žarulju. Onda bi dim ostajao unutra, pa se nepušači ne bi mogli bunit da im zagađuješ zrak."
Toni: "Unutra bi sve bilo zadimljeno, u deset minuta bi dobio dnevnu dozu nikotina."
Jasenko: "Uštedio bi na cigaretama."
Bego: "Samo što onda ne bi ništa vidio. Ali mogao bi se na vrh stavit filter i dimnjak."
Magee: "Jebiga sad! Ko ti je dopustio da mi modificiraš izum?"
Bego: "Ma to sa zabranom pušenja, ništa mi nije jasno."
Jasenko: "Šta?"
Bego: "Kao prvo, nije mi jasna ona reklama: jutros sam stavio svoj prvi nikotinski flaster i već tjedan dana ne pušim."
Jasenko: "Šta ti nije jasno?"
Bego: "Pa koliko to ima tjedana od jutros do sada?"
Jasenko: "Glup si, drugi kadar kad on križa dane je tjedan dana poslije..."
Bego: "A gdje se to vidi da su snimali reklamu tjedan dana? Osim toga, mi samo kopiramo zakone trulih kapitalista. Ali zašto ti imperijalisti brane pušenje, kad im je duhan jedna od jačih stavki za punjenje proračuna? To mene muči."
Toni: "Možda im je kokain jača stavka. Sad je sramota pušit, a kokain je in."
Bego: "Pa šta ga onda ne legaliziraju?"
Jasenko: "Možda više zarade na njemu kad je ilegalan."
Bego: "Nije to, ja znam u čemu je stvar."
Jasenko: "Ajde, kad si tako pametan."
Bego: "Kad sam bio mali, tjerali su me da jedem onaj usrani špinat jer je kao zdrav, a imao sam restrikcije na čokoladu jer je kao nezdrava."
Jasenko: "E?"
Bego: "A najnovija istraživanja pokazuju da je špinat, ako se ne pojede odmah, jako nezdrav jer oksidira. A čokolada je pak zdrava. Znači, to sa špinatom i čokoladom bile su samo predrasude."
Jasenko: "Ne vidim vezu."
Bego: "Državi je u interesu da ljudi žive što kraće, jer penzioneri samo opterećuju proračun. I oni su sad otkrili da je duvan zdrav i produžuje život... i zabranili su ga!"
Ekipa izlazi van na palubu, jer se u salonu ne puši.
Bego: "Vadi laptope, idemo otkrivati urote."
Jasenko: "Na sred smo Bračkog kanala, ne možeš se spojit na Internet."
Bego: "Evo jedna urota! Država ne da stanovnicima sredine kanala pristup Internetu. Drže ih u mraku neznanja."
Jasenko: "Ma tko ti živi na sred kanala?"
Bego: "Ne znam. Ribe?"
Jasenko: "Ribe ne idu na Internet."
Bego: "Dobro, ali kad bi recimo netko htio živjeti u čamcu na sredini kanala... eto, ne bi imao Internet."
Bego vadi laptop, iz torbe ispadaju sendviči.
Magee: "Šta je to?"
Bego: "Sendviči."
Magee: "I ti ideš na pir sa sendvičima?"
Bego: "Aha."
Magee: "Na pir? Gdje ima hrane na bacanje?"
Bego: "Pusti ti, nikad se ne zna."
Magee: "Znaš šta? Nevjerni Toma je za tebe vjernik!"
Bego: "Kad već nema Interneta, idemo se utrkivati na ove kokoši za djecu."
Miro: "Kako ćeš se utrkivati kad su fiksirane za pod?"
Jasenko: "Ja ću se utrkivati. Sjedni na ovu naprijed, dajem ti dva metra fore."
Trajekt uplovljava u luku.
Bego: "Zajeba si me! Trajekt uplovljava s tvoje strane."
Magee se ušutio.
Bego: "Šta te muči?"
Magee: "Ja sam splićanin."
Bego: "E?"
Magee: "A kako se zove stanovnik Svetog Petra u šumi?"
Bego: "Miro šta si šutljiv? Idemo nekoga gadit."
Miro: "Ajde u kurac ti i tvoj blog, ne smijem ništa reći, sve ćeš objaviti."
Bego: "Neću sve, samo ono šta će te iskompromitirati. Ajde, nas dvojica znamo lipo gadit."
Miro: "Neću!"
Jasenko: "Evo, ja ću. Bio sam na skijanju, a bio je pravoslavni Božić. A bio je tamo i Stavros. A Zovko je čuo neke pravoslavce kako se čestitaju s: Hristos se rodi, vaista se rodi."
Bego: "E?"
Jasenko: "I dođe meni i kaže: Stavros se rodi. A ja njemu: nažalost se rodi."
Bego: "E? E?"
Jasenko: "To su čuli ljudi i iz zajebancije se svi počeli tako čestitati. I to je čuo Stavros i popizdio."
Bego: "E? E? E?"
Jasenko: "I onda je tražio tko je to rekao."
Bego: "I je li saznao?"
Jasenko: "Nije."
Evo ti Stavrose tko je rekao! Ako znaš upalit kompjuter.
(nastavit će se)
Post je objavljen 22.01.2009. u 16:17 sati.