What joy, what beauty. Malo vedrog neba u našim tmurnim i tužnim emo životima. Slušamo dark depressive music, tugaljivo i isprazno ispijamo pive. Ovih dana doma svršavam na dirt and heroin pjesme. Zašto (mene osobno) toliko privlači melankolija i osjećaj tuge, plač i samosažaljenje. Zašto se poistovjećujem s likovima koji su mrtvi, umiru od praznine, od ljubavi, romantično...
Upravo smo prisustvovale prometnoj nesreći. I to mi je dobar dan, prizor koji gledaš s balkona, čuješ udarac i nakon toga se pitaš zašto voziš pijan.
Užas.
Post je objavljen 22.01.2009. u 14:35 sati.