Ponekad, zbog prirode honorarnog posla kojim se bavim, primorana sam čitati i razmišljati i o knjigama koje inače nikad ne bih izabrala za čitanje s polica knjižare, pa čak ni knjižnice (iako odobravam, dakako, da netko drugi baš traži takvu literaturu i da je ne bi odbacio kao nepotrebnu).
Tako ovih dana čitam o Montignacovoj metodi (Michel Montignac je trenutno jedan od vodećih autoriteta na području zdrave prehrane i mršavljenja u svijetu, a autor je knjiga «Mršavite uz poslovne ručkove», «Jedem, dakle mršavim» i drugih hit – naslova). Konkretno, čitam «Jedem, dakle mršavim», poslije toga ću se prebaciti na «Montignac za Hrvate, recepti i jelovnici», a »Mršavite uz poslovne ručkove» sam pročitala prije nekog vremena.
Kao prvo, odmah sam postala feministički gnjevna kad sam pročitala kako je «Mršavite uz poslovne ručkove» knjiga namijenjena prvenstveno muškarcima, koji više idu na poslovne ručkove, dok je «Jedem, dakle mršavim» knjiga namijenjena pretežno ženama, odnosno osobama koje većinu obroka pripremaju i jedu kod kuće. Što to znači? Mislim da nam je svima jasno kako Montignac ženu vidi kao kućanicu i domaćicu, dok je muškarac taj koji se vucara po poslovnim ručkovima. Ma naravno, to je potpuna istina ukoliko uopće ne ubrojimo u jednadžbu rapidnu tendenciju žena da sve manje kuhaju i sve više rade.
Inače, Montignacova metoda se sastoji u tome da se za energiju više jedu tzv. «dobri ugljikohidrati» koji imaju niski glikemični indeks (manje povećavaju glukozu u krvi), a da se izbace tzv. «loši ugljikohidrati» koji imaju visok glikemični indeks i stoga uzrokuju hiperinzulemiju (pretjerano izlučivanje inzulina iz gušterače). Znači, više integralnog brašna, tjestenine, smeđe riže i smeđeg šećera, a manje rafiniranog šećera, brašna i riže, te svakako manje krumpira prženog u dubokom ulju. Autor svoje teze potkrjepljuje time što su Francuzi, iako se malo kreću i piju dosta vina, drugi po redu narod koji najmanje pobolijeva od kardiovaskularnih bolesti (prvi su Japanci). Razlog za to Montignac vidi u pretežno mediteranskoj prehrani koju smatra «najzdravijom na svijetu».
No ruku na srce, sve me ovo pomalo natjeralo na razmišljanje pa sam surfala da vidim kako Hrvati stoje s pretilošću i naišla sam na samo dva dana staru vijest koja kaže kako 63 posto Hrvata i 54 posto Hrvatica ima prekomjernu tjelesnu težinu, a podjednako oko 20 posto Hrvata i Hrvatica je pretilo. No više od toga zabrinjava podatak kako danas 12 posto osnovnoškolaca ima prekomjernu tjelesnu težinu, a 5 posto ih je pretilo (povećanje postotka pretilosti među djecom je osobito alarmantan). Isto tako, ako niste znali, Hrvatska pripada u red «debelih nacija», na petom je mjestu u Europi po postotku pretilih (ispred nas su Turska, Engleska, Grčka i Cipar), a na 71. mjestu između 194 zemlje svijeta (tu, dakako, prvenstvo ima SAD, s DVIJE TREĆINE stanovništva koje ima prekomjernu tjelesnu težinu!)
Ukoliko su i vas alarmirali postojeći podatci, pišite mi kako vi postižete i održavate željenu tjelesnu težinu i što mislite, koji su uzroci ovakvomu zdravstvenom stanju u svijetu…
Post je objavljen 22.01.2009. u 14:11 sati.