Blaženo jutro koje padaš
sa snopom svjetla u tu sobu,
već nema smrti da mi zadaš,
no vrati ljubav ovom Jobu.
Pritajena opasnost za svakog čovjeka je da postane žrtvom tuđih zlih misli.
U misaonom dijalogu s vama dragi moji prijatelji često se izgubim u rijeci vaših misli, jer vaše misli dragi moji su ovih dana bile lijek mojoj uznemirenoj duši.
Poezija je jedino što pruža otpor svijetu gdje svaka druga vrsta otpora bezizgledna. Poezija ne mora održati obećanje, dato u momentu slabosti ili straha, dato u obliku osude, vapaja tuge, zraza sreće, ali ona postoji i postaje svjedokom naših unutarnjih refleksija. Sakrivena u svjesti poete, ona postaje njegova snaga, njegova volja, želja, ponekad neostvareni san. Moj san o stvaranju države sunca u ovom čudesnom univerzumu se jutros čitajući vaše komentare počeo ostvarivati. Odgovaram vam stihom.
Toplina vaših riječi
veliko nebesko more
po kojem
sve moje zvijezde
vašim tragovima jezde.
Jutros osjećam vjetar kao
nježne ruke neba
kao nježna milovanja.
Upitah se jednom
tko sam? što sam?
sada osjećam
da trajem u snu i
u tragovima ove čudesne sreće
i žedna pijem kišu te
radosne suze neba
i ne dam životu da ugasi
ovo veliko sunce,
prijateljstvo,
LJUBAV.
To je tvoja zemlja, pomislih, osjetih je u sebi i sretna sam, beskrajno sretna.
Vi dragi moji prijatelji i moja istina o životu to je uistinu DRŽAVA SUNCA.
Post je objavljen 22.01.2009. u 08:08 sati.