Marketing
KAD IGRA HRVATSKA
RUKOMETNA RAPSODIJA
Spektakl u Splitu ponovo je vratio Hrvatima donekle poljuljanu vjeru u rukometnu reprezentaciju
Moram biti iskren, nisam sportski fanatik, sportske priredbe redovito preskačem ako se ne radi o reprezentaciji Hrvatske ili nekom međunarodnom susretu naših klubova. Međutim kao i većina Hrvata obožavam rukometnu reprezentaciju, neodoljiv šarm i velika požrtvovnost koja krasi naše dečke imponira mnogima i ako ništa ostali sportaši bi se trebali ugledati u naše rukometaše, posebno košarkaši koji su mahom iz čudnih razloga otkazali nastup za izabranu hrvatsku vrstu, redom sve iznenada tajanstvenom bolešću teško oboljele vedete lažnog sjaja uoči kvalifikacija za prošlogodišnje olimpijske igre. Giriček, Vujčić, samo su neka imena koja su otkazala poslušnost našem izborniku Jasminu Repeši, misteriozna bolest kod naših ponajboljih košarkaša kako se pojavila tako je i nestala, ili je u pitanju egzorcizam ili se dogodilo novo medicinsko čudo na početku 21. stoljeća, više nije ni bitno, oni koji su preostali dostojno su prezentirali Hrvatsku u Pekingu, dokazavši još jednom koliko je važan kolektivni duh i međusobno poštovanje, pošteno odigravši za domovinu koliko se u tom trenutku moglo. Kad sportaš da sve od sebe, ostavi srce na terenu, nema razloga da si bilo što prigovori. Naša rukometna reprezentacija uoči ovog svjetskog prvenstva nije ispraćena sa prevelikim optimizmom, naravno navijači su iznimka, oni uvijek s pravom, a pogotovo kod kuće, očekuju najviše, međutim razni stručnjaci i dušebrižnici pokušali su utjecati na stabilnost momčadi, destabilizirati Linu Červara i dečke, Červar je proglašen bivšim, stručnjak kome igrači sastavljaju ekipu a asistenti vode treninge. Ipak kao u životu, tako i u sportu rad se isplati i dobro se dobrim vrati, spektakularna utakmica u fenomenalnoj atmosferi u Splitu, uz glazbu Marijana Bana i Marka Perkovića ( lijepa li si ) kao u transu vodila je savršeni stroj Line Červara do pobjede, moram priznati uživao sam gledajući VHS snimku utakmice sa Španjolcima, bilo je to šezdeset minuta vrhunske prezentacije, prava rukometna škole a atmosfera kao iz bajke, bez jednog incidenta, ukoliko izuzmemo suce, suci su ponekad bezobrazno navlačili na stranu nemoćne i totalno razbijene Španjolske, isključivši valjda sve naše igrače koji su prišli na blizinu od deset metara nekom Španjolcu, dočim nekoliko grubih nasrtaja dobrom igrom Hrvata iznerviranih Španjolaca nisu sankcionirali ni krivim pogledom, iako se radilo o prekršajima za « tri godine robije « , a ne samo za dvije minute isključenja. Mirko Alilović, Ivan Čupć neizbježni Ivano Balić , nanovo uskrsli Blaženko Lackovć te neuništivi Lino Červar ( shvatit ćete zašto mi je fotografija na naslovnoj slici, sa Linom, jedna od najdražih ), kreatori su TE DIVNE SPLITSKE NOĆI, mada ne bi pogriješili kad bi rekli, igrač splitske utakmice cijela je Hrvatska momčad sa svojim stručnim stožerom., a prvenstvo je tek započelo. Ne, ne znači da će Hrvatska biti prvak svijeta, makar je ovakvom igrom uvjerljivo prvi favorit prvenstva, nitko tako Španjolsku nije razbio valjda još od vremena Francisca Franka, to nas čini sretnim, to nas čini ponosnim, ovakvom igrom nitko nam nije ravan, barem ne u ovom trenutku, no u sportu je lakše osvojiti nego osvojeno zadržati, svaki novi dan, novo je dokazivanje. Sport koliko god mi šutjeli o tome, uvijek je znao probuditi poljuljani duh nacije, sport je bio melem za sve naše nedaće, za sve naše frustracije, slamka spasa i bijeg, makar nakratko, od surove stvarnosti. Ako i ne budu najbolji, znati ćemo da su dali sve od sebe, tko može zamjeriti Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na nesretnom ispadanju sa europskog prvenstva u nogometu od najvećih miljenika sportske sreće u povijesti nogometne lopte, od Turaka, tko može zamjeriti našoj košarkaškoj reprezentaciji što desetkovana raznim neopravdanim otkazima takozvanih vedeta naše košarke nije mogla dalje protiv jedne Španjolske, uvjerljivo najkvalitetnije ekipe starog kontinenta, na kraju tko bi mogao zamjeriti Červarovim momcima ukoliko ne uspiju u svom cilju, u pohodu na zlatnu svjetsku medalju, ako odigraju kao večeras, ako ostave srce na parketu ? Nitko, jer to je sport, na putu do vrha, neophodna je doza sreće, a mi ćemo i dalje navijati za njih, živjeti sa njima i kad « gube i kad tuku «, jer tako je to kad igra Hrvatska
Post je objavljen 22.01.2009. u 02:22 sati.