Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zs69

Marketing

Mrak kombinacija 2 - 4. kolo

Vrijeme: 4°C, noć
Trasa: Parking Bliznec - Pilana - Strmopeć - PD Grafičar.
Duljina staze: 8.500 metara (procjena by mukki mortensson)

Počinjem s dosadnim, ali poučnim dijelom. Odjeća. Kiša pada cijeli dan, a toplo je (4°C). Na tijelu dvije plastične majice, pa jedna pamučna i na to šuškavac. Čak i previše toplo, tako da sam trčao s otkopčanim šuškavcem, unatoč kiši. Mokar izvana, mokar iznutra, svejedno je. Na nogama bicke i tajice. Obzirom da visoku temperaturu, odustao sam od planinarskih hlaća, a i u zadnji trenutak sam odlučio da ne idem u šuškavim hlaćama. Bilo je dovoljno toplo. Na nogama Salomonke. Ponio sam štapove zbog blata. Na glavi zimski šešir koji je dobro obavio svoj zadatak. Bio je težak od kiše, ali nije propustio.

Da kojim slučajem nisam prije odlučio o naslovu posta, danas bi bio u nedoumici kako ga nasloviti. Prva ideja je Mračno, vlažno i toplo, no tijekom trke su na pamet padale i druge ideje.

Trka je krenula zagrijavanjem po Poučnoj stazi. Nakon Pilane smo, ovaj puta, krenuli desno, po putu broj 36 (rekao bih kao laik). Tu smo još uvijek bili duga kolona. Uspon je bio strm i osjetio sam to u listovima. Dolazak na Strmopeć (ili Strmapeć, 549m), cvikanje kontrolne kartice i nastavak trke po stazi 36. Ubrzo nakon Strmopeći ulazimo u maglu. Trčanje je otežano. Primjećujem križanje s putem broj 18. Nastavljam. Ispred mene dva trkača, iza mene još nekoliko. Križanja s putem broj 19 se sada ne sjećam, ali se sjećam da je bilo klisko i da smo počeli nailaziti na prvi led. Bilo je padova.

30:00 Nakon pola sata trke, nailazimo na potok Bliznec. Očekivao sam malo veći potok. Preskačem s lakoćom. Minutu kasnije ponovo potok, ovaj put malo veći. Valjda je to Bliznec. I sada mala digresija. Kao mali, često sam se igrao uz Bliznec, a, sada se srećemo u šumi. Trka se nastavlja. Na čelu kolone je klicha kowalski i samouvjereno vodi kolonu.
Ponovo ulazimo u maglu. Sve teže pratim prvu dvojicu, povećavaju razmak, a riješio sam se i pratnje. Uskoro prelazimo cestu. Sada se nalazimo na putu broj 15.

45:00 1, 2, 3, IZGUBLJENI Magla je gusta, ne vidim svjetla ostalih trkača. Ostajem sasvim sam. Dobro, nisam bio sasvim sam, oko mene je magla, noć, šuma, kiša, mokar snijeg, puno magle, ...

50:00 SUMRAK BOGOVA Sustiže me jedna lampica. Napokon društvo. Uz "Mračnu ekipu" nikad nisi sam, pa čak ni u šumi. :o) No, šok tek dolazi. To je Juraj, jedno od najboljih trkačih grla JGL-a. Kratko druženje i već nestaje u magli. U međuvremenu me je dostigao i Trkadžija Terzić. Krećemo zajedno. S 15-ice krećemo na 52-ku (bar si ja tak mislim). Tu nas sustiže Sablja (još jedan Prvoligaš). Dakle, BOGOVI SU PALI NA TJEME. Što je to s današnjim autoritetima?

Staza 52 - široka kao autoput, ali kolotrazi puni vode, a sredina puna leda. Obuća nije samo mokra, nego i puna vode. Ugazio sam u veliku lokvu. Teško trčim, klizavo je.

PAZI, GRČEVI NAPADAJU! Napustili smo 52-ku. Trčimo stazom prema Crvenom Križu, iz mraka me napada grč. Ugrizao je za desnu potkoljenicu i ne pušta. Usporio sam. Zanimljivo, to mi se nije dugo dogodilo.

SPUSTILA SE GUSTA MAGLA. Između Crvenog križa i Pansiona Medvednica krećemo stazom 26. Magla je gusta. Vidljivost 2 metra. Moji kompanjoni trče brže od mene po ledu. Staza je bila jako zaleđena i više puta sam se sjetio Idore Hegel (nothing dirty). Ubrzo ih ne vidim, a ne vidim ni svjetlost. Ponovo nastavljam sam. Usporio sam. Klisko je, ne vidim stazu i idem oprezno. Polako i oprezno. Vrlo polako i vrlo oprezno.

1, 2, 3, IZGUBLJENI (part 2) U nekom trenutku vidim svjetlost. Svjetlost nekog doma. Sumnja ulazi u srce i odvlači me sa staze. Pomislio sam da sam već prošao PD Grafičar i da se trebam vratiti. I vratio sam se. Ubrzo shvaćam da je to Dom Crvenog Križa. Natrag na stazu. Izgubio sam cca 8 minuta. Magla je i dalje gusta, put je zaleđen, krećem se sporo.

SVJETLOST NA KRAJU TUNELA Ovih dana sam čuo dobar vic. Bog je poslao obavijest da se zbog svjetske krize gasi svjetlost na kraju tunela. :o) No, ja sam ugledao svjetlost u daljini. Daleka svjetlost, ali za mene ona znači kraj. Polako se približavam, sretan, uvjeravajući se da je pobjeda stići do cilja.

01:31:59 Ulazak u dom. Svjetlo, toplo, ljudi, miris znoja, pomisao na topli čaj, sjedenje, odmor.



Post je objavljen 21.01.2009. u 23:00 sati.