Marketing
MOJ LJUBAVNI LIGHTMOTIV
Konačno sam skužila uz kakve se frajere vežem.
Mislim vežem....ne vežem, al me privlače. Neodoljivo. Moj ljubavni lightmotiv.
Dobro je da sam osvijestila!!!
Možda ih tako uspijem neutralizirati, izbjeći, barem prepoznati na vrijeme. Pa zbrisati!!!
Prije nego moje ludo srce počne noću ispisivati čitave stranice najljepših gugutavih riječi nekom potpunom strancu.
Prije nego osjetim nečije ruke kako grle moje tihe prozore u sumrak. Prije nego opet počnem drukčije čuti.
Privlače me oni preoprezni. Oni koji su puno puta, toliko puno puta izgubili, da sada pušu i na hladno.
Oni koji su naoružani oprezom kao najskupljim oružjem, preskupo plaćenim tugom, razočarenjem i samoćom.
Eh! Kad osjetim da frajer u sebi nosi neku ranu, neku davnu gorčinu, sva moja slatkoća uspavanih godina nježnosti, provali iz mene poput najsvježije izvorske vode, preko oštrog kamenja njegove sumnjičavosti.
Pa tepam.
Pa se ulovim kako kao bivša frajerica, nekom potpunom strancu darujem svoje najbolje vrijeme.
Što je veće njegovo nepovjerenje u mene ( i ljude općenito), to je veća moja upornost da ga uvjerim kako će ovaj put, sa mnom, sve zbilja biti drugačije. Pa ga spašavam od tuge, podižem, a on to najčešće nit čuje niti vidi.
Traži uvijek nove, no doubt dokaze. To me valjda pali. Osjećam se jakom, nesalomljivom i posebnom. U tom trudu, u tom besmislenom i blesavom pokušaju da mu objasnim kako je život zapravo lijep, a ljudi primarno dobri, nekako uspijem i samu sebe u to uvjeriti. Ja snažna. Nepokolebljiv optimist. Djetelina u džepu. Mjesec u kmici. Osvjetljen put na proplanku beznađa. Čuda se događaju, zar ne....
U mom punom kreativnom zamahu kistom, u kojem bojam svoje i njegove dane u pinky i nježno ljubičasto, on me ipak u jednom trenutku proglasi naivnom.
E, tad se pobune u meni sve moje divlje šume i izvori. Pa bacam kist. Zamahujem jako i bacam ga u ponor.
Pitam se što mi to treba. I tko će mene dizati..tko će biti moj anđeo kad padnem.. Odustajem od prosipanja smijeha uz put, da bi me on mogao brže naći. Onda se ja naoružavam do zuba (vidrinog 
) sumnjom, oprezom i daljinom. Istopi se moje strpljenje. Pa počinjem drugačije čuti. Govorim pogrešne riječi u pogrešnom trenutku. To je moj lightmotiv. Ljubavni. Tuđa prevelika i bezrazložna nesigurnost ( u mene ) čini me jako nesigurnom.
Netko mi je valjda rekao da ti svatko može donijeti lato lastavica.
Al ne može i gotovo. Neki za to jednostavno nemaju snage, samopouzdanja ili svjetlosti u sebi.
Promijeniti treba glavnu temu iliti lightmotiv.
Treba mi siguran u sebe, pun povjerenja i svjetlosti....
Post je objavljen 21.01.2009. u 19:57 sati.