Sjećam se da sam u jednoj Frommovoj knjizi pročitao njegovu tvrdnju o spontanosti u kojoj on kaže kako ne postoji ništa ljepše ni privlačnije od spontanosti.
To je istina.
Šta je zapravo spontanost?
Možda ju je najbolje odrediti preko njene suprotnosti, odnosno preko negacije.
Što spontanost nije?
Spontanost nije uštogljenost, nije pripremljenost, nije proračunatost, nije izvještačenost, nije krutost itd...
Mogli bismo, dakle, reći (barem ja to tako doživljavam) da je spontanost nepredvidljivost, mentalna živost, životnost, potpuna prisutnost u trenutku (svakom trenutku!) i trenutna reakcija na sebe i na život koji je oko nas. U tom smislu, mislim da je spontanost usko povezana s dobrim humorom, koji je opet povezan s oštroumnošću i inteligencijom. Kaže se da su oni zaista duhoviti ljudi priično inteligentni.
Dalje, spontanost je povezana i s kvalitetom života. Spontanost ne zna za prošlost i budućnost. Ona je tu, u ovom trenu ili nije nigdje. Spontanost je potpuna otvorenost. Iščekivanje. Osluškivanje. I onda, eventualno, reakcija (u slučaju da vam se reagira; ako ne, možete slobodno (spontano:) ne reagirati).
Ne govorim ovdje o spontanosti u smislu lupetanja gluposti ili tako nečega.
Više mislim na spontanost u smislu određenog stava prema životu.
Spontanost me asocira i na neopterećenost. Na potpuno sudjelovanje u životu, ali bez straha od rezultata.
Jeste li vi spontani u ovom smislu?
Da? Ne? Ne znate?
Dok za talent (bilo koji) vrijedi da se s njim čovjek rađa, mislim da kod spontanosti nije tako. Spontanost se može i naučiti, iako sama ova tvrdja zvuči jako kontradiktorno. :)
Ne mislim, dakle, da se može sjesti i učiti spontanost iz knjige ili tako nešto. To ne.
Ali, čovjek svakako može odlučiti da će biti spontaniji. Tu se, očito, ne radi o onom učenju u uobičajenom smislu, već više o odluci da se bude spontan. A takva odluka u sebi ima veliku vrijednost. Jer zaista, kao što Fromm kaže, nema ništa ljepše ni privlačnije od spontanosti.
Kako onda postati spontan (ako već niste)?
Ključ je, rekao bih, u prepuštanju. Dopuštanju da se život događa umjesto da neprekidno nastojimo upravljati njime (pa već je i vrapcima jasno da od krutog upravljanja životom nema ni govora, jer život je spontan i on istu stvar očekuje i od vas... da budete spontani). Odnosno, da živite bez očekivanja i bez detaljnih planiranja i (često) besmislenih očekivanja i da se stalnog igrate boga. Taj put ste već probali i znate već kako je to i koliko je (ne)zadovoljstva u životu kad mu se pristupa kruto i s previše planova.
Biti spontan znači i preuzeti rizik, jer vi nikada ne znate kako će se ponašati okolina i što će vam život donjeti kada mu pristupite opušteno. Ali, u tome i je čar.
Ono što će vam sigurno donjeti je više opuštenosti, više radosti, zadovoljstva, uživanja u "malim" stvarima. Možda više nećete toliko biti opterećeni s glupostima koje su vas do jučer jako zamarale i zabrinjavale.
Da, spontanost može donjeti sve to.
Isplati se poraditi na tome, a isplati se i riskirati. U konačnici, što je to što možete izgubiti?
Post je objavljen 21.01.2009. u 15:46 sati.