(Add. 34) - Ramić se hvali da kao Novljanin voli svoj zavičaj i navodi da je upravljao gradilištima brojnih objekata u njemu i izvan njega, te da je kao veliki Bošnjak osnovao i nekoliko godina vodio bošnjački časopis i klub u Čikagu. Međutim, činjenice govore da Ramić ne voli govoriti istinu:
I) - Ramiću nije zavičaj Bosanski Novi već srednja Bosna, a vođenje gradilišta nije njegov dobrotvorni ni naučno-istraživački rad, već profesionalna obaveza, kao što je autoru monografije bilo održavanje nastave ili upravljanje novskom Gimnazijom ili Zavičajnim muzejom.
II) - Čuvamo nekoliko brojeva časopis Zambak u kome piše da je taj časopis osnovao i vodio sasvim drugi glavni urednik, a da mu je Ramić neko vrijeme samo pomagao u tehničkom uređivanju, zalažući se za skraćivanje i izbacivanje priloga islamskog sadržaja, a deset puta veći broj protivhrvatskih članaka od broja članaka o srpskim agresorima na naš bosanski zavičaj jasno otkriva kakvu su «bošnjačku» orijentaciju imali glavni i tehnički urednik, upravo u vrijeme kada je Bosna i Hercegovina u Washingtonu potpisala sa Republikom Hrvatskom sporazum o konfederaciji. Takav njegov rad je bio jedino u interesu Velike Srbije. Upravo su se naši bošnjački mladići iz našeg bosansko-novskog zavičaja sjajno borili protiv četnika u Derventi i Orašju zajedno sa Hrvatima u nekoliko posavskih brigada HVO, ali u Ramićevom časopisu Zambak o toj borbi nije objavljena ni jedna riječ, što potvrđuje njegovu protivbošnjačku orijentaciju.
III) - U svakom dopisu, pa tako i u citiranom «Dodatku A» on dva puta ponavlja nalog da se srpski agresori u tekstu amnestiraju za zločine, koristeći izraze koji uz zamjenu teza, autoru imputiraju krivicu za nacionalizam i protivsrpski šovinizam jer ne dopušta «…jednostranosti (cinjenicna stanja)…» i «…5. Sadrzaj teksta ne smije da diskriminirati nikoga.“
Sasvim je jasno da Ismet Ramić svaki autorov navod u tekstu o zločinima srpskih agresora smatra njegovim šovinističkim napadom na srpski narod, iako autor stalno posebno ističe ponašanje časnih Srba a kao agresore izričito smatra samo srpske zločince.
IV) - Kad je Ramić vidio mu je podvala propala, kao pravi čikaški mafijaš pokušao je uništiti našu zavičajnu monografiju tako da je vrati na početak, (navodeći da će odbor, a zapravo on sa sinom i jaranom, odlučiti o sudbini te knjige, zapravo odbaciti je kao politički nepodobnu za srpske agresore, i od njih naučiti novu knjigu!), ponašajući se kao božanstvo koje ne priznaje da je do tada uopće bilo ugovaranja monografije s autorom mr.sci. Antom Milinovićem, niti njegovog vrlo detaljno razrađenog projekta, niti njegovih četrdesetogodišnjih istraživanja, niti programa rada i razmjene pisama namjere i poslovnih obaveza…
Time je samo dokazao da mrzi autora i nesrpske Novljane zbog svojih kompleksa, života na Capragu i starih svađa na poslu, ali bez spoznaje da je sramota tu mržnju prenositi na prognanu novsku omladinu, koja u svojim pjesmama i na svojim internetskim stranicama jauče za svojim dragim i slobodnim zavičajem ! Sramotno je što je tako zločesto i zlonamjerno zamjenio ŽRTVE I ZLIKOVCE, progonjene i progonitelje ?
Post je objavljen 21.01.2009. u 14:26 sati.