Marketing
u paklu rata i tranzicije - 1.dio
Perry Anthony Hopkins de Havilland u svojim je četrdesetim bio najmlađi poznati živući član poznate britanske porodice koja se proslavila (i obogatila) proizvodnjom aviona. Radio je kao broker u New Yorku sve dok mu nije dojadilo i odlučio je postati pisac, kao Hemingway. Hemingway je učestvovao u španjolskom građanskom ratu, a jedini rat koji se Perryju u tom trenutku pružao bio je u ex-Jugoslaviji, te kako je poznavao neke Zagrepčane na privremenom boravku u New Yorku, odlučio je otići u Hrvatsku.
Odluci je doprinijelo što su Zagrepčani uvjeravali da znaju jednog bivšeg novinara kod kojeg bi se Perry mogao smjestiti, pa da razmjenjuju iskustva o pisanju, a lokalni novinar bi mogao pripomoći u sakupljanju materijala za Peryev ambiciozni projekt kojim je kanio ovjekovječiti herojsku borbu hrvatskog naroda za nezavisnost i slobodu.
Perry Anthony Hopkins de Havilland sletio je na aerodrom "Pleso" sa tri kofera. U prvom je bilo nekoliko odijela s prslucima i toaletni pribor. U drugom rublje i pancirni prsluk, te posebna kaciga, lagana i izuzetno čvrsta, od nekog materijala koji je NASA razvila za put u svemir. U trećem kovčegu bili su raznovrsni i raznorazni darovi jer je Perry već patio od uznapredovalog stadija rijetke fobije. On živi u strahu da će iznenada - recimo u subotu navečer - biti pozvan negdje gdje bi bilo nepristojno pojaviti se bez odgovarajućeg poklona, a on se zateći bez ideje što kupiti ili mogućnosti da išta nabavi jer su svi dućani već zatvoreni. Zato su u trećem koferu bili darovi za ženske i muške, mlade i stare, djecu i odrasle, ljubitelje raznih sportova, ljude raznih ukusa, za vjenčanja, zaruke, rođendane, godišnjice, za sve životne prigode, za konvencionalne ljude i čudake, za svakoga ponešto.
Put od aerodroma do kuće u koju se smjestio bio je obećavajući. Mimoilazio je vojna vozila, civilne automobile na koje su bile namontirane strojnice, velik broj ljudi hodao je ulicama u maskirnim uniformama i pod oružjem, prozorska stakla na zgradama bila su oblijepljena salotejp-trakama, na raskršćima bili su zakloni od vreća s pijeskom i nabrušenim posadama. Savršena scenografija.
Perry je bio vrlo zadovoljan sobom koju je dobio, a njegov domaćin se zabrinuo što bi s njim. Prve večeri ga je odveo u "Saloon". Drugog dana su spavali do podne, a navečer otišli u "Aquarius". Trećeg dana mu je domaćin pokazao "The Best". Prvog dana su naletjeli na neke glumice, drugoga se upoznali s mladim pravnicama, a treći izlazak je protekao u društvu nekih apsolventica - i u trenu je prohujalo dva mjeseca!
Trećeg mjeseca život im se ustalio kao dugovječnom bračnom paru. Spavali su do podneva, onda lagano izlazili do kafića u Dežmanovom prolazu, na Cvjetnom trgu, na Jelačićevom trgu ili u Tkalčićevoj. Zatim su odlazili na ručak u neki restoran, "Novi Vinodol", "Okrugljak" ili slično, a pred večer malo prilegli da sakupe snage za noćne provode. Svakodnevne zračne uzbune svemu su dodavale prizvuk opasnosti, a povremeni odlasci u podrumska skloništa s nekim manekenkama uplitali i aromu romantike. Njegov domaćin je s demokratskim promjenama ostao bez posla i ikakvih izgleda da dobije novi, bez novaca i izgleda da ikada više išta zaradi, i Perryju, koji cijeloga života nije brinuo o financijama, to je bilo vrlo egzotično. Domaćinu je odgovaralo imati prijatnog družbenika koji je plaćao kućne račune i sve troškove. Djevojke koje su svraćale u kuću ili koje su izvodili mislile su za njega, zbog onog trećeg kofera iz kojeg je u najneočekivanijim trenucima izvlačio skupe parfeme, kvalitetnu kozmetiku ili nakit, da je neka vrsta Djeda Mraza. Sve u svemu, svi su bili idilično zadovoljni, sve dok nakon otprilike pet mjeseci Perry nije shvatio da nije napisao ni retka.
(nastavak OVDJE)
Post je objavljen 21.01.2009. u 11:46 sati.