Dakle, viroza, u pojačanom obliku na djelu, ali, obzirom na činjenicu da se stihija na poslu malo stišava nadam se ugrabiti barem dva dana i malo doma «preznojiti», izbaciti viruse i osvježen krenuti dalje.
Kolegica od jučer, danas je u «proširenom» djelovanju nastojala malo ublažiti jučerašnje frustracije, no.. to ublažavanje je sličilo svemu, samo ne tome. Iskreno, nastojao sam bježati iz sobe što je više moguće, ne slušati (ako je to uopće moguće), jer, na svaku njenu imao sam nešto za dodati... pa, kad me već pita....red je odgovoriti. Jedino, u cijeloj priči, pogodilo me, jako, što se te njene frustracije, taj njihov odnos, ma kakav bio, lomi preko djece... i to, to sam prigovorio i dobio ... uf.. Ma, ne mogu slušati kako brani djeci viđati oca jer je on ovakav i onakav, a očito je, djeca ga vole...ali, shvatio sam, bolje mi je šutiti, no bar da to i ona shvati.
Na poslu, malo mirnije, vide se neke naznake opuštenijeg ritma, iako, još uvijek se ne smijemo opustiti i prepustiti. No lijepo je, malo ležernije, odraditi dan. Sada sam konačno, primio se nekih «zaostataka» i sjetio se nekih «dužnika», no nije da su mi se oni baš veselili...uobičajeni dan, kojeg remeti jedino južina koja dobrano lupa u glavu. Ali, ima i dobra, jako dobra vijest.. danas smo, nakon dugo vremena, ja i moji sugrađani, ugledali sunce – i to, ne u prolazu... nego na duže vrijeme, i kako onda da raspoloženje ne bude bolje? Makar, kad pogledam cijena Barela nafte najjeftinija u posljednje vrijeme a INA diže 7% cijene gorivu...ma, ništa mi neće ovi dan pokvarit
Danas od samih utakmica sa Svjetskog prvenstva imamo odmor, no, to nikako ne znači da neću dobro iskoristiti vrijeme, da neću ostati tu negdje blizu arena, sa malo manjom euforijom...selim u Istarsku Županiju…
