Marketing
Tama ove noći,
Tama ovog svjetla,
Tama ove svijeće koja gori i osvijetljava,
poprima boju,
poprima zvuk.
Poprima zvuk lomljave krhkog stakla.
Poprima zvuk lomljave krhkog kristala.
Taj zvuk, ta lomljava,
širi se njezinim iscrpljenim tijelom.
Na njezinom izmučenom licu...
izraz straha
izraz užasa
izraz bespomoćnosti.
Suhe i ispucale usne stvaraju samo
tom malom i slomljenom srcu jedva
čujne i prigušene jecaje.
Da, ta jedna riječ
Da, taj jedan znak
Da, taj jedan trzaj...
učinio ju je bespomoćnom.
Pokraj kreveta,
tanak srebrn bodež.
A na njemu ispisano Njezino ime!
DODATAK, 24.1. 2009.
Osjećam njezinu bol.
Osjećam njezin strah.
Čula sam ju.
Glas prepukao, usprkos činjenici da je dobro.
Nije dobro.
Loše je.
Previše loše.
Znaš, divim ti se!
Imala je sve.
Bilo joj je sve nadohvat ruke.
A sada...
Bio joj je bio sunce koje joj je uvijek osvjetljavalo jutro.
Bio joj je mjesec koji bi ispunio njezinu prazninu u noći.
Njezin sinonim bio je ON.
Njegov sinonim bila je ONA.
A sada...
Samo jedna riječ.
Tmurno nebo ponad njih dvoje...
Ona odlazi,
a On gleda za Njom
kako u ruci drži
srebrn, tanak bodež.
Znaš, divim ti se!
Post je objavljen 20.01.2009. u 16:05 sati.