Pregled posta

MOJA ZADNJA VELIKA AKCIJA

U mojih sad vec preko 35 godina humanitarnog rada prosao sam sve i svasta.
Dizao se, padao, ponovo dizao. Iz svake moje akcije bilo da sam samo sudjelovao ili da sam sam pokrenuo, uvijek sam izvlacio maksimum.
U mojim uvodnim postovima mogli ste citati da sam uvijek cekao trenutak kad ce mi se dogoditi „ono“ nesto. Nesto sto cu pamtiti do kraja zivota i zbog cega cu mirno moci otici u „mirovinu“. Kada sam prije par godina upoznao obitelj male Anje i ugledao te predivne plave male „okice“ koje me zanosno gledaju, svatio sam da mi je „onaj gore“ upravo poslao „ono“ sto sam cekao cjeli svoj humanitarni vjek.

U obitelji male Anje prepoznao sam sebe, sebe na pocetku svoje humanitarne karijere.
U istom trenutku ponosne ali i prkosne i odlucne da se bore protiv svih prepreka, da nema odustajanja, da nema nepremostivog zida koji se neda srusiti.
Znam vrlo dobro sto je to borba sa zakonom, sa administracijom, borba sa vjetrenjacama, borba protiv ljudi koji su ti na neki nacin jalni na sve sto cinis a ti na kraju iz svake te borbe izlazis ipak kao pobjednik.
Kada je otac male Anje na moju inicijativu krenuo u osnivanje HU "Mala Anja", vidio sam sjaj u njegovim ocima kako je i on konacno dobio priliku da nekom pomogne.
Put je to koji je vrlo trnovit i nije nimalo lagan i jednostavno te stavlja na kusnju, no to je ujedno put koji moras proc kako bi uvidio svu svoju snagu i moc.
Da, u njima sam vidio sebe, sebe prije oho ho godina.

Ko sto rekoh cekao sam cjeli zivot „ono nesto“.
Iako sam do sad svaku njihovu akciju (bilo privatnu ili za udrugu) popratio vise onako usput, konacno sam docekao priliku da i ja mogu pokrenuti za njih akciju i docekati „ono nesto“.
Kada su mi iz bolnice javili da je Anja u kriticnom stanju niste ni mogli zamisliti kako mi je bilo. Ti dani su mi bili jedni od najtezi u mom zivotnom vijeku.
Sa strepnjom sam cekao svaku njihovu informaciju.
I onda nakon sedam dana pozitivni sok. Mali borac dobio je jos jednu bitku.
Kada su mi roditelji male Anje prjenjeli stanje oko drenaznog prsluka, nisam niti sekunde dvojio jer sam znao da je to to, da je to konacno „ono nesto“ sto sam jako dugo cekao i znao sam da nakon toga mogu slobodno u „mirovinu“.
Odlucio sam pokrenuti akciju i u suradnji sa predsjednikom HU „Pomoc i ljubav“ gospodinom Teofikom Starcevicem uplatiti prvih 10.000,00 kuna i tako zakotrljati i pokrenuti lavinu. No vjerujte mi da se nisam ni nadao ovakvoj Vasoj reakciji. Skupiti 60 tisuca kuna u 9 dana je stvarno iznad svih mojih ocekivanja.
Ne bi posebno nikog isticao jer svi Vi ste svak na svoj nacin pomogli da ova akcija zavrsi onako kako je zavrsila. A zavrsila je i iznad svih mojih ocekivanja.
Uplatama iz inozemstva i iz Hrvatske u devet dana akcije „ DARUJMO ANJI DA NASTAVI ZIVJETI“ sakupljeno je tocno 64.452,00 kune sto jos nije konacna brojka jer se cekaju jos neke uplate. Konacan iznos moci ce te vidjeti kroz dan dva na blogu male Anje.

Prije par dana spomenuo sam Vam dva iznenadenja na kraju akcije. Jedno je moje a drugo iznenadjenje je roditelja male Anje. Red je da Vam i to sad spomenem.

MOJE IZNENADJENJE
U vise navrata spomenuo sam da je maloj Anjici 05.02. rodendan i da je nabavka prsluka nas rodendanski dar za Anju. E pa sad kazem da ce u moje ime, u ime gospodina Starcevica, u ime svih blogera i svih ljudi dobroga srca koji su se angazirali u ovoj akciji svecano drenazni prsluk predati blogerica mala crna knjizica, blogerica enika i bloger djus.
Sve ce se lijepo zabiljeziti i sve ce mo to staviti lijepo na blog.

IZNENADJENJE OD RODITELJA MALE ANJE
Roditelji male Anje su odlucili da ce nakon sto uplate drenazni prsluk od 60 tisuca kuna i kupnjom pulsnog oksimetra (oko 3 tisuce kuna) sav preostali sakupljeni iznos koji prikupe od predvidenih zaostalih uplata darovati dvjema obiteljima koji imaju djecu s poteskocama u razvoju i jednom mladom gospodinu 80 postotnom invalidu. Novac ce podjeliti na tri jednaka djela. O kompletnoj raspodjeli moci ce te citati na kao sto rekoh na njihovom blogu za dan dva.
Ovim cinom roditelji male Anje jos jednom su pokazali svu svoju velicinu i pokazali su da ne misle samo na sebe.
Dragi moji vjecni prijatelji moj duboki naklon do poda.


Sto reci na kraju. Sto reci zapravo o ovom naslovu MOJA ZADNJA VELIKA AKCIJA.
Pa upravo to, da je Vas humanitarni niskozemac docekao ono svoje „nesto“ i da stim zatvara jedno veliko poglavlje svog humanitarnog rada.
Naravno da to ne znaci da se ja i dalje necu ukljucivati u razno razne humanitarne akcije ali cu djelovati onako vise iz sjene. Biti ce tu i dalje donacija sa moje strane ali ne i novcanih.
Pomagat cu koliko cu moci. Pratit cu Vas i dalje. Pisati postove, objavljivati humanitarne akcije. Prosljedivati akcije na one koje znam da mogu pomoci ali velikih akcija od strane niskozemca vise nema.
Mislim da sam zasluzio da se nakon 35 godina humanitarnog rada polako povucem i da palicu predam nekom drugom.
Palicu polako prepustam ljudima poput roditelja male Anje.
Znam da im ostavljam jedno veliko i tesko breme, no svaki covjek koji se bavi humanitarstvom mora znat da taj put nije lagan i da je posut trnjem i kamnjem.
Ali ako covjek zna nac pravi put onda niti jedna prepreka nije nepremostiva.

Eto, toliko dragi moji dobri ljudi. Ja Vas sad lijepo sve pozdravljam.
Iako sad neko vrijeme necu pisat postove jer obaveze pritiscu, budite uvjereni da cu vas itekako pratiti. Kao sto rekoh, za dan dva sve o ovoj zavrsnoj akciji DARUJMO ANJI DA NASTAVI ZIVJETI moci ce te procitati na blogu male Anje.

Jos jednom za kraj da Vam porucim :

LJUDI BILI STE NEVJEROVATNI, CUDO STE NAPRAVILI, BUDITE PONOSNI NA TO!

Sve vas grli i voli Vas humaniatrac niskozemac.


Post je objavljen 20.01.2009. u 07:00 sati.