Komunikacije mogu biti različite. Čitav svijet je jedna cjelina u kojoj dijelovi međusobno surađuju. Ta suradnja može biti potvrdom ili negiranjem. Ovo spominjem kao univerzalni princip. To uključuje sav materijalni svijet. U duhovnom je nešto drugačije, jer ne postoje razgraničenja kao u materijalnom svijetu.
Potvrda stvara stabilnost, a negiranje proces. To je opet univerzalan princip uravnoteženja. Sce je to omogućeno osnovnim činbenicima postojanja, a to su vrijeme i prostor. Zanimljivo je da ni jedan od navedenih činbenika nije materijalan. Ako bi neslaganju dodali procese imali bi ravnotežu.
Važno mi je tu napomenuti da ovo nigdje nisam ni učio ni čuo. Jednostavno gledam što se to zbiva, s osnovnom vodiljom spoznaje života. To su moje misli i viđenja.
'Primitivni' oblici komuniciranja su za nas u neživoj prirodi. Primjer je da voda negira kamen na putu i vremenom ga rastoći u pijesak.
Slično tome je i sa živom prirodom uz nedostatak svijesti. Na primjer kada kao vreća tresnete s visine, jer niste znali da je krov truo. Krov je negirao vašu težinu u odnosu na svoju nosivu moć. Tu ste tada pogriješili u komunikaciji. Ima ljudi koji jako dobro komuniciraju s okolinom, mada većina kaže da je meživa.
Ponalo se situacija usložnjuje uključenjem svijesti. Ja je ne bi dodjelio samo ljudima. Čak sam sklon misliti, da svijest siže i u ono što ljudi zovu neživom prirodom. Dubljim poimanjem Istine naslučujem djelovanje Gospodnje u svakom dijeliću svijeta, a to vidim kao vrhunsku svijest. Ovo je pomalo digresija, koja ima mjesto na krajnjem značenju komuniciranja, a ovdje je kao moje mišljenje, da nema istinske podjele na živo i neživo. Time je moguća svijesna komunikacija u cijelome svijetu i ona je osnova stabilnosti. Ovdje je stabilnost svijeta u pitanju, ali sa čovjekom je nešto drugačije, jer se čovjek po sebi svijesno izdvaja, kao netko nasuprot svijeta. Ta svijest je po meni dvojbena i odstupa od jedinstva postojanja. To je važno pitanje svijesti. I nesvijesnost je vrsta svijesti. Tako je moguća tvrdnja svijesti i kada je ta svijest pogrešna. Takova će kad-tad izazvati proces kojim će priroda izraditi ravnotežu. Izraziti primjeri tako krive svijesti je stanje ekologije u svijetu danas. Čovječanstvo griješi u komunikaciji sa svijetom i životom. Ukoliko svijesniji dio čovječanstva digne glas, sliojediti će proces. Takav proces može biti na nivou čovjek – čovjek i tada će doći do sukoba. Jači su oni koji su u krivu, jer su na nivou svoje nesvijesne svijesti gradili moć. No, nisu dovoljno svijesni, da shvate, da Zemlju neće moći savladati tom moći, već će uništiti sebe. Za to je, međutim potrebmo poveće vrijeme, da se akumulira energija za proces, kojim će Zemlja pokrenuti promjene. Neki bezobzirni moćnici gledaju samo na svoje živote i nije ih briga za nadolazeće generacije i spremni su uništiti i život na Zemlji za svoja zadovoljstva. Pitam se: 'Jrsu li želje čovječanstva neprirodne?'. 'Osuđujemo li se sami na propast?'. Zatajila je naša komunikacija sa svijetom i Bogom. Kao da čovjek nije svijestan moći Zemlje, svijeta i Boga.
Promatram komunikaciju među ljudima. Vrlo je čest slučaj da sugovornici ne čuju jedan drugoga. Svaki priča svoje i u stanju su tako u nedogled. Nitko nikome ne komtrira i nitko nije nezadovoljan. Svijesnijim pojedincima je to glupo i klone se takove 'komunikacije'.
Drugi je primjer da se čuju, ali se ne razumiju. Obje strane misle da su u pravu, a moguće je da jesu, ali ne razumiju kaziovanje onoga drugoga. Imao sam situacija vidjeti da su se i posvađali, a zastupali su isto, ali se nisu razumjeli.
Ima skučajeva da su na suprotnim stajalištima, ali nitko ne želi odustati od svoga, mada su sučeljeni. To bi doživjeli kao poraz, a 'fighteri' se ne predaju. U takovim komunikacijama nije bitna istina nego ego sugovornika.
Kako ja gledam na komunikaciju. Ona je dar Boćji po kojem učimo i prihvaćamo dijela Božja. Tu je ono što sam ranije spomenuo. Bog je cjelina i u svakom dijeliću svijeta ga nalazimo. Netko će pomisliti da nije u redu sviješću cijepati to jedinstvo, jer se tada griješi u komuniciranju. Tu sada dolazi na dijelo, za nas žive, dihovnost. Van vremena i prostora duhovnost čovjeku, kao vrata Gospodnja u njemu, dosiže do svijesti jedinstva, klanjajući se za života svakom dijeliću Istine. Ta komunikacija i prestaje biti komunikacija, već postaje Jednost postojanja. Tako se čovjek sljubljuje sa svijetom i odrazom Gospodina u sebi.
Osjećam da ćemo se svi, kao braća, izdići jedinstvom postojanja. I kada tako gledam u tišini sebe svijesno pozivam sve: 'Budimo to što jesmo, djeca Božja i sačuvajmo nam jedini dom, našu dragu Zemlju. Nemamo druge.'
Da, sve je to komunikacija. Za dobru komunikaciju treba poštovanja i tolerancije, a nadasve volja da se dobrotom stvara bolji svijet.
Mnogi su se zapetljali u njima nerješive situacije, a vode čitave zajednice ljudi. Njima bi puno lakše bilo kada bi opća svijest ljudi bila naprednija i vođena širokom dobrotom. Ne samo za svoje uske krugove na štetu drugih. Također bi i oni trebali dizati nivo svoje svijesti. To znači odricanja. Da, ali uz vjeru i spoznaju o poštenju svih. To je idealiziranje, ali u tome smjeru se treba mijenjati.
Često se sjetim Ghandija.
Sjetim se i jedne slike iz Japana prije oko 30 godina, kada se na TV vidi kako čovjek za potresa nastoji sačuvati televizore, da se ne razbiju, a nije mu ni na kraj pameti bilo da bježi spašavajući svoj život. Jest da je to za nas krajnost, ali to je svijest. Pogledajmo mrave, pčele ... Ne mislim da se treba odreći osobnosti niti biti pion u zajednici, ali svesti ego na tolerantnu razinu je potrebno, za one koji grade svijest zajedništva.
U svakom slučaju, neuspjeh u komunikaciji izaziva negiranje i proces eluiminiranja, a uspjeh gradi i razvija svijest zajedništva.
Ak me niste razmeli, još sam tu. Pitajte kroz komentar. Može i kontra. Ak je dobre volje možda se i nađemo, a tako nešto i naučimo.
Za sada tolko, a već si mislom kak bu u slijedećem postu, a možda dođe i do nekih poticaja kroz komentare.
Sve vas lijepo pozdravlja i voli vaš Mladen ... :)
Post je objavljen 19.01.2009. u 22:53 sati.