Ulazak u novu 2009. Hrvatskoj i ne obećava nešto novo, nešto s čime nismo živjeli i što bi moglo značiti ukoračenje u neku drukčiju i bolju budućnost. Osobito medijsku, koja veoma često opterećuje ionako tešku stvarnost. Sudeći po člancima u većini novina u tekućoj 2009. javnost će umjesto utemeljenih tekstova o stvarnosti koju jedva preživljavamo biti bombardirana: crnom kronikom, političkim i ideološkim svađama, prošlošću, velikim uspjehom hrvatske politike u svijetu. Vjerojatno će ih se vrlo malo baviti servilnošću i sluganstvom. I ne samo politike.
Počelo je osudom ustaškog pokliča Za dom spremni, ali i rehabilitacijom komunističke prošlosti, unatoč europskoj konvenciji o osudi te ideologije. I dok se s pravom kritizira zlo jedne ideologije, ustaške, pitanje je zašto se s puno obzira i razumijevanja brani komunizam, zlo koje je iza sebe ostavilo više od stotinu milijuna usmrćenih diljem svijeta, a u Hrvatskoj više od sto tisuća, ako ne i više stotina tisuća ubijenih.
Umjesto vječna kajanja za počinjene zločine te suosjećanja i pijeteta prema žrtvama, nekadašnji čelnici, zagovornici i sljedbenici ideologije koja je činila i nadahnjivala zločine, uskoro će, prema napisima dobro obaviještenih, od Stjepana Mesića, predsjednika Republike, dobiti jedno od brojnih odličja hrvatske države. Odlikovat će ih se jer su tobože zaslužni za demokratizaciju Hrvatske. A da apsurd bude potpun, riječ je o osobama koje su se svim silama borile i protiv same ideje o hrvatskoj državi.
Kad to čuje razuman čovjek, ma koliko bio tolerantan, ne može se ne zapitati, ne prevršuje li to svaku mjeru cinizma? Jer za svakog iole mislećeg čovjeka bilo bi normalno da se što prije otpremi u zaborav ideologija koju je razumna Europa osudila i čije su žrtve bili žitelji svih kontinenata, a ne da se ona afirmira i dodjelom odličja. Nevjerojatno je da još postoje mnogi, a među njima je očito i predsjednik države, koji vjeruju da je komunistička ideologija bezazlena i da su njezini zločini tek incidenti ili reakcija na zločine nacifašizma.
Drugi primjer oživljavanja i rehabilitacije komunizma još je opakiji, primjeren je staljinizmu. Naime, jedan od tzv. lijevih novinara rehabilitira komunističke konstrukcije zasnovane na lažima. Krijući se iza potpore Sanaderovoj osudi pokliča Za dom spremni u svojem dodvoravanju premijerovu liku i djelu, a u želji da povrati izgubljenu naklonost, dotični »detuđmanizira« HDZ, a sama Franju Tuđmana, inače čovjeka koji se borio protiv ustaša, svrstava u ustaše.
Naime, piše on kako je Tuđman na prvom saboru HDZ-a u Lisinskom rekao da je »NDH predstavljala i izraz težnje hrvatskoga naroda«, umjesto točno rečenoga, koje glasi »NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već izraz povijesnih težnji hrvatskoga naroda za svojom samostalnom državom«. Konstrukcija dostojna izvornog staljinizma. Taj novinar, inače pripadnik plejade komunistički nadarenih medijskih glavosječa, vjerojatno zna da je samo zarez na krivom mjestu ljude odvodio u smrt, no njemu nije dovoljan zarez nego masakrira istinu. Krivotvorine takva tipa odličja će još više ohrabriti.
U Hrvatskoj se eto jedna ideologija javno rehabilitira i odlikuje umjesto da se prema zlima svake ideologije ima jednak odnos. Osuđivati poklič jedne ideologije, a odlikovati zlo druge i pritom navijati za Europsku Uniju znači vraćati nas u mračnu prošlost, tamo odakle su nas oslobodili potoci prolivene krvi nevinih. I ne samo u nedavnom ratu, nego i krvi onih za čije se grobove još ne zna i za što će se dodijeliti odličja. Uzaludan je to posao, gospodo. Uzaludno je budućnost potpomagati tragičnom prošlošću naroda.
Andrija Tunjić
Prenašamo:Vijenac
Post je objavljen 20.01.2009. u 07:00 sati.