
Planina se
razdanila.
Probudi nas
vučji jauk.
Čopor stao i zavija.
Vučji vođa vrat izvija.
Glad ih stegla,
izviđaju,
sve snažnije
zavijaju...
Na bjelini tamne sjene.
Kući mojoj jedan krene.
Rekao bih: osluškuju.
Kao da nas okružuju.
Ne bojim se vučjeg roda.
Otac veli: sad je zgoda!
Jeknu pucanj ostraguše...
Čopor zađe u dolinu,
pobjegoše niz planinu.
Jedan od njih zaostao,
pogledao i - nestao.
Post je objavljen 19.01.2009. u 13:31 sati.