Probudila sam se sa uobičajenom tišinom i osjetila hrapavu zemlju ispod sebe..Svijetlo se prelijevalo, davajući toplinu mom ledeno tijelu.
"Gdje sam"-zapitala sam se.
.Mogla sam čuti dvoje nepoznatih ljudi kako nešto šapuću ispred mene...Usredotočila sam se da bolje vidim leđa ovo dvoje stranaca..Dok sam ih tako, sa čuđenjem, posmatrala mogla sam primjetiti da sam još uvijek bila u šumi..
"Bilo je i vrijeme; Imam taj osjećaj da je ona "ona jedna"
.- Djevojka je prozborila čovjeku pored nje.
Djevojka je imala zlatno plavu kosu koja je imala poseban sjaj u kog bi mogla gledati satima.
Stavila ju je u rep na najkreativniji mogući način, sa izvučenim bičevima koja su padala na obje strane njenog lica. Nosila je smeđi, kožni top bez rukava. A hlače..hlače su također bile kožne i završavale su u visokim crnim čizmama..
Imala je prebačen crni komad svile preko hlača koji se ponašao kao remen.. Njene ruke i laktovi su bili prekriveni sa crnim, na nekim mjestima poderanim, rukavicama..
"Ja se nadam da si upravu, ali morat ćeš se poistovjetiti sa Laurijem. Znaš da ti ja nikad ne bi dao otkaz. Znači sve zavisi od njega."
- Čula sam duboki, podmukao, muški glas koji je prenio svoj ledeni drhtavi dah na mene..
Imao je tamno smeđe kovrče koje su bile na pola sakrivene sa crnom šubarom. Njegova košulja je bila također crne boje i jasno je naglašavala njegove čvrste, mišićave ruke..Vidjela sam nešto što je ličilo na maramu koja je bila omotana preko njegovog vrata nekoliko puta..Njegove hlače izgledale su, crne i pomalo vrećaste..Sve skupa, nije izgledao toliko nepoznato i nejasno kao što je djevojka.,,.
Tko je Lauri? I očemu ovo oni pričaju?..Odjednom osjetila sam ubod u gležanji i ispustila sam nečujni jauk.. Dvoje ljudi su se istovremeno sa određenom brzinom okrenuli i nesvjesno pomogli mi da ih bolje razotkrijem.. Muškarac je bio poprilično visok i virio je iznad djevojke, koja je bila puno niža ali odavala je neku čvrstoću i odlučnost.. Oboje su bili veoma zgodni. Djevojka je izgledala kao boginja , njene crte lica su bile savršene. Njene ledeno plave oči zurile su u mene,, Čovjek je izgledao jednako "dobro" sa upadljivom strukturom lica i zelenim očima koje su odavale neku, meni pozantu, nostalgiju..
Djevojka se polako nasmješila i spustila se u lagani čučanj okrenuta prema meni..
"Napokon, si ustala . Kako se zoveš?"
Sad sam mogla jasno uočiti obje figure. Pored njih su također bila dvije male putničke torbe koje su ležale na tlu..
Polako sam uzdahnula.. Nisam znala da li da joj kažem...Ja čak ni ne znam ove ljude. Ali ipak imali su oružje..
"Moje ime je Rose Catherine McCartney .
Izrekla sam to sa samopouzdanjem i ne pokazujući strah..
Djevojka je pogledala u čovjeka i zajedno sa njim zadovoljno je razmjenivala poglede..
"Da, imala sam pravo! Ti to moraš biti!"
Okrenula je meni leđa i zazviždala je dovoljno glasno, meni bez razloga..
Moram biti što? Moram pronaći mnogo odgovora..Upravo kad sam pošla da nešto kažem prekinuo me prelijepi bijeli vuk pojavivši se pored djevojke i ponosno sjede na njenu desnu stranu. Činilo se jako sretno polizavši njene vrhove prstiju..
"Prepoznaješ li ga"?
Djevojka me je upitala tek sad okrećući leđa..
Ostala sam bez daha ugledavši modro zelene oči, prepoznavši onog istog vuka koji me napao.
"Ovo je vuk koji me nekoć napao i ugrizao me za gležanj"
.Opazila sam da je čovjek kleknuo da pomiluje sniježno bijelu, dlaku "ogromnog psa"..Njegove oči su bile identične vučijim,..
Djevojka se poluglasno zahihotala i dodala
"Ahh..jako mi je žao zbog toga, rekla sam mu da bude pristojan , ali izgleda da se želio malo zabaviti..Malo zabave nikome ne škodi"
Kleknula je pored vuka i poljubila ga lagano, bez zvuka..nastavivši se glasno smijati..
Ponovno sam bojazno sjela na tlo..-malo zabave nikome ne škodi-? Pretpostavljam da nije vidjela moj krvavi gležanj? Plus, ona poznaje to modro-oko čudovište?
Ovi ljudi su ludi;Ima da odmah odem odavde.
"Gdje je najbliži izlaz iz ove šume?"
- pitala sam koliko god sam ljubazno mogla sa nadom da ću dobiti odgovor koji želim..
"Ne možeš izaći,"
Djevojka je sada davala potpunu pažnju prema meni..
"Mi te trebamo i sada kad si ovdje , ovdje si zaglavila. Mogla bih ti reći da se već polako trebaš navići na to. Sve ćemo ti reći kada dođe vrijeme za to, ali za sada, moraš nas prihvatiti,kao što smo i mi tebe. Ja sam Ivonne Dominique Poesy, ali zovi me Ivy"
..svoje ime sa tolikim ponosom, pružajaći svoju ruku prema meni sa malim, ali lažnim smješkom.
.
Napravila sam neki mutavi pogled ne odavajući ni trunak želje za prijateljstvom a kamoli na to da se naviknem da ću sa ovim ljudima ostati do kraja svog života i to u ovoj šumi, Bogu iza nogu,.,.
Znači ne mogu izaći odavde nez njih, pitam se da li se uoće može izaći odavde..Čak i ako bi pokušala da se išuljam, Ivonne ili Ivy,svejedno, poslala bi opet one svoje vukove na mene.. Šta znaš šta bi kasnije mogli uraditi ..
"Želim odgovore , ja ne ostajem ovdje bez znanja šta se ovdje, dovraga, dešava"
Odgovorila sam, tek sad prihvaćajući Ivonninu ruku..
Odjednom je, drsko izmakla svoju ruku iz moje, sada lomeći prste i pokazujući kažiprstom prvo na vuka, pa na najtamniji dio šume..Vuk je istog trena iščezao u dubinama šume..
" Reći ću ti samo ono što trebaš,zasada, znati"
.-okrenula se, meni još uvijek, nepoznatom čovjeku, a on je na to samo klimnuo glavom..
"Prvo, ovo je Valo, on je fantastičan borac i da nije njega, ja ne znam šta bi sama sa Laurijem,,"
"A.draga...vidi šta si učinila..pocrvenio sam.-"
Valo je prekinuo Ivonne. Njoj to nije smetalo, čak mu se očajnički nasmješila..
Ovo dvoje su bili definitivno čudni..Zašto se stalno gledaju kao budale koje su očajnički željne ljubavi.i to kakve ljubavi..uh naježila sam se od same pomisli na to..
Ivonne je nastavila
"A što se tiče vukova, mogu pričati sa njima i narediti im što god moje srce poželi..zato mala, pazi što i kako radiš.."
-opet se gorko zahihotala ne skidajući onaj bolesni pogled.
Kontrolirati ih? Ovdje se stvarno nešto čudno dešava. Sigurna sam da laže, ali iz nekog neobjašnjivog razloga, vjerujem joj..
"Ali kako onaj vuk ima iste oči kao i on?"
-pitala sam znatiželjno, pokazivajući prvo na mjesto u dubini šume gdje je nepomično još uvijek stajao onaj vuk, zatim pokazujući na Valoa..
Ivonne i Valo su istovremeno pocrvenili..Valo je ostalo ukočen a Ivonne je brzim pogledom prešla tamno tlo..
"Ja samo mislim da Valo ima božanstvene oči...tako da sam...napravila da i moj vuk ima iste...oboje su stvarno prelijepi, slažeš li se sa mnom, Rose?"
-završila je sa mucanjem,, i brzim pogledom usredotočila se na mene i moj odgovor.,
"Aha..svakako.,.,.Ali zašto mi se čini da znam ko je to kad pogledam u vučije oči?"
-pitala sam sa još više znatiželjnosti, pokušavajući sve prokužiti..
Ovog puta Valo je prozborio dubljeg glasa.
"To je još jedan trag, koji nam govori da si to "ona jedna" "
.
Podigla sam jednu obrvu i prekrstila ruke
"Ne kontam vas.."
-rekla sam ja čistom jasnoćom. Ivonne se zahihotala i pogledala u nebo.
"Počinje se smrkavati, zapalit ćemo vatru i sačekati da se Lauri vrati. Ovo će biti zaista iznenađujuće.."
Odmakla sam se kad sam čula da će zapaliti vatru,,Pogledala sam u nebo i shvatila da je vrijeme poprilično odmaklo,,Izgleda da sam zaglavila ovdje za noć..nadam se da ce sve biti uredu..
Samo ne shvaćam odakle su, ili zašto nose oružje. Nadam se da ću sutra dobiti sve te odgovore..
"Tko je ta Lauri o kojoj stalno pričate? Mora da je jako hrabra kad može ovako kasno sama kročiti šumom. Osim ako ima oružje kao i vi."
- rekla sam ne skidajući pogled sa neba koji me je tjerao na plač..
Ivonne se opet zahihotala, ali ovog puta nešto duže..
"Ona je uh...veoma interesantna osoba..možda malo previše temperamentna, jer vidi, mi smo te dugo tražili i nismo zato mogli izaći iz ove šume za ..otprilike tri godine,..,"
Moje zjenice su se proširile. Oni su u ovim šumama već tri godine!
"Da li vi živite ovdje?"-pitala sam osvrćući se uokolo primjećujući samo mračna drveća..
"Da, a možda ćeš i ti tako sa nama..." -rekla je Ivonne i osvrtala se oko sebe, kao da je nekoga očekivala..mjernim oduševljenjem,,
Okrenula sam glavu polako da vidim tamnu figuru kako kroči prema nama,,Moja usta su se pružila do tla kad sam opazila da Lauri nije žensko..On je bio muško.. I to kakvo muško..
Ono što sam mogla vidjeti od njega u mraku sa sjenama bilo je to, da je nosio hlače vrlo slične kakve je Valo imao.i opazila sam crni, dugi kaput koji se najviše isticao..
Kada se približio Ivonne mogla sam vidjeti crnu kosu sa šiškama sa obje strane.Stražnji dio njegove kose stršio je iz više navrata koje su ličile na oštrice, pored njih imao je nekoliko ubačenih pera vrana koja su se savršeno, mada čudno, ali ipak savršeno uklapala.. Njegovi koraci su bili tako smireni...
Dotakao je Ivonne ne primjećujući mene na drugoj strani vatre..
Ivonne se usudila prva progovoriti...
"Ikakve novosti o "znaš već gdje"?"- postala je odjednom tako ozbiljna, zureći u njegovo lice,,
"Gdje je Valo, želim vam obadvome reći"
. Njegov glas je bio sjenovit i jednostavno moglo se reći da je bio čovjek koji je imao tajne. Pogledao je malo bolje oko kampa, napokon primjećujući me.. Samo je doslovno buljio u mene za dobru, dugu minutu..Njegovo lice je izgubilo sav mogući izraz, nije pomakao niti jedan mišić..
A ja sam na to zurila u njega sa istom pažnjom, također onesposobljena da se pomaknem,,
Njegove oči su bile zelene, ali ne isto zelene kao Valove;bile su duboko zelene u kojima bi se mogao izgubiti.
Zašto tako bulji u mene? Polako sam počela biti svjesna sa svojim pogledom, prebacivši ga na bakrene iskrice koje su iskakale iz vatre..sada sam bila zabrinuta tko je on i šta će dalje uraditi...
"Tko je dovraga ona?" -pitao je sa nijansom ljutnje u njegovom glasu,
pogledavši u Ivonne koja je prihvatila njegov pogled i nastavila
"Lauri, ona je..."ona jedna"." Njen glas je mucao, ali još uvijek nije se dala smesti..
Post je objavljen 19.01.2009. u 13:27 sati.