Marketing
44. američki predsjednik Barack Obama. Welcome Mr. President!
Dana 20. siječnja 2009. događa se do sada nezamislivo, za 44. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država će pred milijunskim mnoštvom američkih građana i televizijskim ekranima cijeloga svijeta, ispred saveznog parlamenta Sjedinjenih Američkih Država, Capitol Hilla, prisegnuti prvi predsjednik afroameričkoga podrijetla, gospodin Barack Obama!
Time su SAD učinile definitivni odmak od rasizma koji je tu modernu kolijevku demokracije opterećivao od njena osnutak 1776. godine. Ostvario se san Obamina uzora, predsjednika Abrahama Lincolna, predsjednika Kennedya i Martina Luthera Kinga Juniora, i milijuna Amerikanaca, i slobodoljubivih ljudi širom svijeta!
Do sada nezamislivo postaje stvarnost: časnici američke vojske ispod portreta svoga novog crnačkog predsjednika:-)
Barack Obama je na posljednjim američkim predsjedničkim izborima pobijedio pod geslom
YES WE CAN!
Poručio je Amerikancima da su moguće promjene na bolje, dao im je nadu nakon osam godina najgoreg predsjedništva Georga W. Busha u povijesti Amerike, koji je svjetionik slobode i demokracije odveo u dva nepravedna rata, pod prozirnim izgovorom borbe protiv terorizma, a u stvarnosti sa ciljem najbezobzirnije pljačke nafte u Iraku u povijesti, i zaokruživanja Rusije na Srednjem Istoku u Afganistanu, sa krajnjim ciljem eliminacije Rusije iz svjetske politike i preventivnim nuklearnim udarima, za što se zalažu najuži Bushevi savjetnici i vojni i geo-politički stratezi.
U svrhu ostvarenja toga neljudskoga cilja, a što je čovječanstvu dobronamjerno i zorno, na osnovi dokaza, opisao američki istraživač William Engdahl u svojoj knjizi „STOLJEĆE RATA 2“, je najbogatiji sloj svijeta, angloamerički bankarsko naftni lobby unutar nekoliko prošlih mjeseci umjetno spustio cijene nafte s vrtoglavih preko 140 dolara na 40 dolara po barelu (oko 169 litara) kako bi se vrtoglavo smanjili prihodi Bushevoj Americi "neprijateljske" zemlje, koje samo u retorici tog mračnog predsjednika, hvala Bogu sada bivšega, čine „osovinu zla“, a koje svoj državni proračun najviše pune prihodima od prodaje nafte, a to su Rusija, Venecuela i Iran te Kina. Rusija i Iran nisu demokratske zemlje u smislu demokracije zapadnih liberalnih zemalja, ali nitko nema pravo uništiti narode tih zemalja samo zato što se nekome na Zapadu ne sviđa njihovo društvo, naprotiv, Busheva administracija umjesto da pomogne demokratskim snagama u Rusiji, podržala je autokratski Putinov režim koji je proganjao demokratsku oporbu i skršio slobodu medija u Rusiji (isto se dogodilo u Hrvatskoj, po istom obrascu), a u Venecueli su američki i britanski naftni koncerni doslovno pljačkali narod koji se putem svog novog i demokratski izabranoga vodstva (Hugo Chavez) sada okrenuo sebi, nacionalnom osvješćivanju i ukidanju socijalnoga siromaštva kroz nacionalizaciju naftnoga bogatsva s kojima njihova zemlja raspolaže, i ukidanju koncesije za crpljene plina i nafte parazitima ovoga svijeta – zapadnim angloameričkim bankarsko-naftnim companyama, tajkunima i oligarsima. Taj isti nedemokratski zavjerenički angloamerički naftno-bankarski krug je prošlih mjeseci prouzročio najveću svjetsku financijsku krizu od poznate povijesne krize sloma burze na Wall Streetu iz 1929. koju je tada također prouzročio taj isti krug tajkuna i oligarha koji sebe vide kao novovijeke faraone, a narode svijeta kao „izjedlice“.
Uoči inauguracije Baracka Obame na predsjedničku dužnost u Bijeloj kući, u gradu i okrugu Washingtonu održavaju se inauguracijske svečanosti; tako je ispred Lincolnova memorijalnoga centra održan veliki koncert pred stotinama tisuća ljudi koji su u povodom svoga novoga predsjednika došli odati mu počast, kao što se i on pojavio na koncertu odati počast pjevačima i narodnim masama mladih ljudi za koje je Obama konačno nada na horizontu tamnih oblaka i oluje koju je prouzročio neodgovorni saveznik premijera Ive Sanadera – George W. Bush!
Veliki koncert u čast inauguracije Baracka Obame za novog am. predsjednika, ispred Lincolnova memorijala, Washington D.C. 18.01.2009.
Izabrani američki predsjednik Obama je u nedjelju, 18. siječnja 2009. pred okupljenim masama govorio o potrebi buđenja nacionalne svijesti za gospodarski i duhovni oporavak Sjedinjenih Američkih Država, i izrazio uvjerenje u oporavak zemlje od ratova i gospodarske krize, ističući kako je „njezina prošlost ovjekovječena u nacionalnim spomenicima koji svjedoče da je sve moguće u Americi“. Stotine tisuće mladih Amerikanaca, Obama je pozdravio riječima:
„Dobrodošli na proslavu američke obnove“
Barak Obama pozdravlja glazbenike na inauguracijskom koncertu
Na koncertu „Mi smo jedno“ (dakle, opet isticanje kolektivne nacionalne svijesti) nastupili su mnogi poznati svjetski glazbenici koji su izvodili domoljubne, ljubavne i mirotvorne pjesme, od cijenjenog rockera Brucea Springsteena preko irskog glazbenog sastava U2, Jon Bon Jovia, crnačkog pjesnika i invalida (slijepca) Stevea Wondera i mnogih drugih. Poznati glumci Denzel Washington i drugi čitali su povijesne govore američkih predsjednika Franklina Roosevelta i Johna Kennedya, a najcitiraniji je bio Ab Lincoln, borac za slobodu i ljudska prava! Frontman grupe U2, humanist i aktivist za ljudska prava, Bono, u svom je nadahnutom pozdravom govoru u čast Baracka Obame istaknuo kako je izbor novoga predsjednika USA ne samo „američki san, već i irski san, europski san, afrički i izraelski san“... i nakon kratke stanke reko „..i palestinski san“.
Nakon ovakvih riječi mogu samo ustvrditi da je izbor Obame i hrvatski san!
Bruce Sprengsteen se na kraju koncerta pridružio folk pjevaču, 89. godišnjem Peteu Seegeru, i vjerskom zboru u izvedbi pjesme „This Land Is Your Land“.
Barack Obama spada po američkim uzusima u liberalnog političara, a po europskim standardima u političara demokratske ljevice, dakle, neka vrste socijal-demokrata; po hrvatskim mjerilima bio bio starčevićanac ili pravaš; inače je i vjernik u Boga.
Za razliku od novih vjetrova koji pušu u Americi (wind of changes), kakvo je stanje stvari u Hrvatskoj, početkom 2009. godina, devet godina na početku 21. stoljeća?
Predsjednik Hrvatske i šef države Stjepan Mesić, dok su u Washingtonu priređivali mirotvorne koncerte s domoljubnim i ljubavnim pjesmama i govorima, u Zagrebu je pod pokroviteljstvom i vodstvom predsjednika Mesića održan još jedna meeting mržnje na kojemu je hvaljen komunistički terorizam, i mediji su i ovaj puta, umjesto da bojkotiraju i cenzuriraju takve sramotne manifestacije, upravo tu vijest naglasile kao najvažniju i vrijednu, na opću sramotu glavnih urednika i urednika i novinara tiska i televizija – svih i bez iznimke, a šutnja vladajućih i parlamentarnih političkih stranaka o tom Mesićevom verbalnom terorizmu je zastrašujuća!
Iako je crvena zvijezda petokraka dolaskom demokracije s pravom skinuta godine 1990. s hrvatskog nacionalnog stijega kao simbol, ne samo mračne prošlosti, nego i sužnja, Mesić je na, ne zna se već kojem po redu sastanku partizanskih ratnih veterana u posljednjih osam i više godina, ponovo lažima nametnuo simbol boljševizma – crvenu zvijezdu petokraku, umjesto da se poklonio žrtvama toga simbola zla u Maclju – u jamama u kojima leže hrvatske žrtve komunizma (titoizma).
Mesićevo stavljanje petokrake na hrvatsku zastavu, kao znaka „slobode i demokracije“, kako je istaknuo u Skupštini Grada Zagreba na Gornjem gradu, 17.01.2009., na proslavi 65. obljetnice partizanskog „X. korpusa zagrebačkog“ Jugoslavenske armije maršala Tita, predstavlja veliku obmanu i laž!
Velika obmana boljševika ležala je u pervertiranju jezika, tako da su mnoge svoje institucije nazivali jezikom nazivlja koji uopće nije odgovarao istini, tako ni taj partizanski „Deseti korpus zagrebački“ nije bio zagrebački nego jugoslavenski i komunistički, „Narodno-oslobodilačka vojska“ (NOV) nije bila narodna ni oslobodilačka nego protunarodna i porobljivačka. Evo primjera: partizani su u Drugom svjetskom ratu jednu svoju jedinicu nazvali imenom hrvatskog junaka i velikosrpske žrtve Stjepana Radića, vođe demokratske oporbe u nedemokratskoj Kraljevini Jugoslaviji koji je ubijen u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu! No, to su boljševici učinili kako bi zavarali antifašiste, željni slobode i demokracije.
Kad su partizani došli 1945. na vlast, održali su fiktivne izbore na kojima su navodno svi smjeli sudjelovati, a za kandidaturu je bilo potrebno 30 potpisa. Super!
Kako nam svjedok tih izbora i demokrat, g. Ante Kunek, svjedoči, udovica Stjepana Rradića, gospođa Marija Radić, povela je i okupila pristaše Hrvatske seljačke stranke za te izbore. Tiskala je i stranačko glasilo povodom tih izbora, „Narodni val“, ali i Udba je tiskala isto glasilo s istim naslovom, ali protiv Marije Radić. Demokratski, nema što.
Studenti na pravnom i tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dali su 60 potpisa za dvojicu kandidata Hrvatske seljačke stranke. Skojevci (ekstremni ljevičari – titoisti, koje Mesić hvali) sazvali su sastanak omladine u Radničkoj komori i pozvali studentske aktiviste iz Hrvatske sejačke stranke da predoče svoje predizborne liste. Na sastanku su skojevci vikali studentima da su „fašisti“ i pretučene potpisnike izbacili iz Radničke komore.
Tito je uoči tih „izbora“ došao iz Beograda u Zagreb na predizborni skup, i govorio je na manjem igralištu u Maksimiru, i u tome govoru je predsjednika Hrvatske seljačke stranke, Vladka Mačeka, etiketirao kao „neprijatelja hrvatskog naroda“. Taj „neprijatelj“ je od ustaške vlasti bio zatvoren u jasnovački logor, i poslije stavljen u kućni pritvor, ali njegov je „grijeh“ u očima titoista bio što nije bio boljševik i ljubitelj marksističke ideologije.
Stjepan Radić je, inače, nakon dolaska iz službenog posjeta Sovjetskom Savezu rekao da - komunistima nisu potrebni saveznici, oni trebaju samo sluge!
Ti prvi i za dugo vremena posljednji višestranački izbori u Titovoj Jugoslaviji završili su nakon Drugog svjetskog rata tako da je antifašistička komunistička tajna policija Ozna uhitila udovicu Mariju Radić, zabranila tiskanje „Narodnog vala“, ispred knjižnice obitelji Radić u Jurišićevoj ulici u Zagrebu (danas se u njoj nalazi državna trgovina „Narodne novine“, i ta imovina nikada nije vraćena natrag obitelji Radić, čak ni do danas!!!) je titoistički režim postavio bombu koja je cijelu trgovinu raznijela, i na kraju su ti navodni „narodni izbori“ završili s natjecanjem samo jedne partije pod nazivom „Narodni front“, i jednoumni komunistički tisak, npr. Vjesnik, je slavodobitno objavio izborne rezultate, da je naime „Narodni front“ pobijedio sa "99,9 posto" glasova.
Odmah nakon izbora je Titova tajna služba uhitila Mariju Radić i njene suradnike koji su mučeni na ispitivanju u istražnim zatvorima Ozne (tada je Josip Manolić, kojeg je predsjednik Mesić nedavno odlikovao najvišim hrvatskim državnim odličjem, bio mladi i okrutni oznaš) bilo suđeno na „narodnom sudu“, i „u ime naroda“ su na teške robije osuđeni zbog (nedokazane) optužbe za „profašističko djelovanje“. Optuženi dužnosnici Hrvatske seljačke stranke, civili, osuđeni su na vojnom sudu kao „teroristi“ na zatvorske kazne u trajanju od četiri do 12 godina, pod optužbom da su hjetli rušiti „narodnu vlast“. I to sve pod geslom „Smrt fašizmu sloboda narodu“, i pod simbolom crven zvijezde petokrake!
U Washingtonu i Zagrebu, dakle, u isto vrijeme dvije manifestacije, samo drugoga sadržaja, dijametralno suprotnog sadržaja!
Tko je pametan i dobronamjeran, i želi dobro svojoj zemlji i svom narodu, odustat će od crvene zvijezde petokrake, od antifašizma koji to u Titovoj varijanti nije jer se radi o boljševizmu, revoluciji i nasilju, od gušenja slobode i potiskivanju demokracije radi nametanja socijalizma!
Živjela sloboda! Long live USA and Croatia!
CBK
Time su SAD učinile definitivni odmak od rasizma koji je tu modernu kolijevku demokracije opterećivao od njena osnutak 1776. godine. Ostvario se san Obamina uzora, predsjednika Abrahama Lincolna, predsjednika Kennedya i Martina Luthera Kinga Juniora, i milijuna Amerikanaca, i slobodoljubivih ljudi širom svijeta!
Do sada nezamislivo postaje stvarnost: časnici američke vojske ispod portreta svoga novog crnačkog predsjednika:-)
Barack Obama je na posljednjim američkim predsjedničkim izborima pobijedio pod geslom
YES WE CAN!
Poručio je Amerikancima da su moguće promjene na bolje, dao im je nadu nakon osam godina najgoreg predsjedništva Georga W. Busha u povijesti Amerike, koji je svjetionik slobode i demokracije odveo u dva nepravedna rata, pod prozirnim izgovorom borbe protiv terorizma, a u stvarnosti sa ciljem najbezobzirnije pljačke nafte u Iraku u povijesti, i zaokruživanja Rusije na Srednjem Istoku u Afganistanu, sa krajnjim ciljem eliminacije Rusije iz svjetske politike i preventivnim nuklearnim udarima, za što se zalažu najuži Bushevi savjetnici i vojni i geo-politički stratezi.
U svrhu ostvarenja toga neljudskoga cilja, a što je čovječanstvu dobronamjerno i zorno, na osnovi dokaza, opisao američki istraživač William Engdahl u svojoj knjizi „STOLJEĆE RATA 2“, je najbogatiji sloj svijeta, angloamerički bankarsko naftni lobby unutar nekoliko prošlih mjeseci umjetno spustio cijene nafte s vrtoglavih preko 140 dolara na 40 dolara po barelu (oko 169 litara) kako bi se vrtoglavo smanjili prihodi Bushevoj Americi "neprijateljske" zemlje, koje samo u retorici tog mračnog predsjednika, hvala Bogu sada bivšega, čine „osovinu zla“, a koje svoj državni proračun najviše pune prihodima od prodaje nafte, a to su Rusija, Venecuela i Iran te Kina. Rusija i Iran nisu demokratske zemlje u smislu demokracije zapadnih liberalnih zemalja, ali nitko nema pravo uništiti narode tih zemalja samo zato što se nekome na Zapadu ne sviđa njihovo društvo, naprotiv, Busheva administracija umjesto da pomogne demokratskim snagama u Rusiji, podržala je autokratski Putinov režim koji je proganjao demokratsku oporbu i skršio slobodu medija u Rusiji (isto se dogodilo u Hrvatskoj, po istom obrascu), a u Venecueli su američki i britanski naftni koncerni doslovno pljačkali narod koji se putem svog novog i demokratski izabranoga vodstva (Hugo Chavez) sada okrenuo sebi, nacionalnom osvješćivanju i ukidanju socijalnoga siromaštva kroz nacionalizaciju naftnoga bogatsva s kojima njihova zemlja raspolaže, i ukidanju koncesije za crpljene plina i nafte parazitima ovoga svijeta – zapadnim angloameričkim bankarsko-naftnim companyama, tajkunima i oligarsima. Taj isti nedemokratski zavjerenički angloamerički naftno-bankarski krug je prošlih mjeseci prouzročio najveću svjetsku financijsku krizu od poznate povijesne krize sloma burze na Wall Streetu iz 1929. koju je tada također prouzročio taj isti krug tajkuna i oligarha koji sebe vide kao novovijeke faraone, a narode svijeta kao „izjedlice“.
Uoči inauguracije Baracka Obame na predsjedničku dužnost u Bijeloj kući, u gradu i okrugu Washingtonu održavaju se inauguracijske svečanosti; tako je ispred Lincolnova memorijalnoga centra održan veliki koncert pred stotinama tisuća ljudi koji su u povodom svoga novoga predsjednika došli odati mu počast, kao što se i on pojavio na koncertu odati počast pjevačima i narodnim masama mladih ljudi za koje je Obama konačno nada na horizontu tamnih oblaka i oluje koju je prouzročio neodgovorni saveznik premijera Ive Sanadera – George W. Bush!
Veliki koncert u čast inauguracije Baracka Obame za novog am. predsjednika, ispred Lincolnova memorijala, Washington D.C. 18.01.2009.
Izabrani američki predsjednik Obama je u nedjelju, 18. siječnja 2009. pred okupljenim masama govorio o potrebi buđenja nacionalne svijesti za gospodarski i duhovni oporavak Sjedinjenih Američkih Država, i izrazio uvjerenje u oporavak zemlje od ratova i gospodarske krize, ističući kako je „njezina prošlost ovjekovječena u nacionalnim spomenicima koji svjedoče da je sve moguće u Americi“. Stotine tisuće mladih Amerikanaca, Obama je pozdravio riječima:
„Dobrodošli na proslavu američke obnove“
Barak Obama pozdravlja glazbenike na inauguracijskom koncertu
Na koncertu „Mi smo jedno“ (dakle, opet isticanje kolektivne nacionalne svijesti) nastupili su mnogi poznati svjetski glazbenici koji su izvodili domoljubne, ljubavne i mirotvorne pjesme, od cijenjenog rockera Brucea Springsteena preko irskog glazbenog sastava U2, Jon Bon Jovia, crnačkog pjesnika i invalida (slijepca) Stevea Wondera i mnogih drugih. Poznati glumci Denzel Washington i drugi čitali su povijesne govore američkih predsjednika Franklina Roosevelta i Johna Kennedya, a najcitiraniji je bio Ab Lincoln, borac za slobodu i ljudska prava! Frontman grupe U2, humanist i aktivist za ljudska prava, Bono, u svom je nadahnutom pozdravom govoru u čast Baracka Obame istaknuo kako je izbor novoga predsjednika USA ne samo „američki san, već i irski san, europski san, afrički i izraelski san“... i nakon kratke stanke reko „..i palestinski san“.
Nakon ovakvih riječi mogu samo ustvrditi da je izbor Obame i hrvatski san!
Bruce Sprengsteen se na kraju koncerta pridružio folk pjevaču, 89. godišnjem Peteu Seegeru, i vjerskom zboru u izvedbi pjesme „This Land Is Your Land“.
Barack Obama spada po američkim uzusima u liberalnog političara, a po europskim standardima u političara demokratske ljevice, dakle, neka vrste socijal-demokrata; po hrvatskim mjerilima bio bio starčevićanac ili pravaš; inače je i vjernik u Boga.
Za razliku od novih vjetrova koji pušu u Americi (wind of changes), kakvo je stanje stvari u Hrvatskoj, početkom 2009. godina, devet godina na početku 21. stoljeća?
Predsjednik Hrvatske i šef države Stjepan Mesić, dok su u Washingtonu priređivali mirotvorne koncerte s domoljubnim i ljubavnim pjesmama i govorima, u Zagrebu je pod pokroviteljstvom i vodstvom predsjednika Mesića održan još jedna meeting mržnje na kojemu je hvaljen komunistički terorizam, i mediji su i ovaj puta, umjesto da bojkotiraju i cenzuriraju takve sramotne manifestacije, upravo tu vijest naglasile kao najvažniju i vrijednu, na opću sramotu glavnih urednika i urednika i novinara tiska i televizija – svih i bez iznimke, a šutnja vladajućih i parlamentarnih političkih stranaka o tom Mesićevom verbalnom terorizmu je zastrašujuća!
Iako je crvena zvijezda petokraka dolaskom demokracije s pravom skinuta godine 1990. s hrvatskog nacionalnog stijega kao simbol, ne samo mračne prošlosti, nego i sužnja, Mesić je na, ne zna se već kojem po redu sastanku partizanskih ratnih veterana u posljednjih osam i više godina, ponovo lažima nametnuo simbol boljševizma – crvenu zvijezdu petokraku, umjesto da se poklonio žrtvama toga simbola zla u Maclju – u jamama u kojima leže hrvatske žrtve komunizma (titoizma).
Mesićevo stavljanje petokrake na hrvatsku zastavu, kao znaka „slobode i demokracije“, kako je istaknuo u Skupštini Grada Zagreba na Gornjem gradu, 17.01.2009., na proslavi 65. obljetnice partizanskog „X. korpusa zagrebačkog“ Jugoslavenske armije maršala Tita, predstavlja veliku obmanu i laž!
Velika obmana boljševika ležala je u pervertiranju jezika, tako da su mnoge svoje institucije nazivali jezikom nazivlja koji uopće nije odgovarao istini, tako ni taj partizanski „Deseti korpus zagrebački“ nije bio zagrebački nego jugoslavenski i komunistički, „Narodno-oslobodilačka vojska“ (NOV) nije bila narodna ni oslobodilačka nego protunarodna i porobljivačka. Evo primjera: partizani su u Drugom svjetskom ratu jednu svoju jedinicu nazvali imenom hrvatskog junaka i velikosrpske žrtve Stjepana Radića, vođe demokratske oporbe u nedemokratskoj Kraljevini Jugoslaviji koji je ubijen u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu! No, to su boljševici učinili kako bi zavarali antifašiste, željni slobode i demokracije.
Kad su partizani došli 1945. na vlast, održali su fiktivne izbore na kojima su navodno svi smjeli sudjelovati, a za kandidaturu je bilo potrebno 30 potpisa. Super!
Kako nam svjedok tih izbora i demokrat, g. Ante Kunek, svjedoči, udovica Stjepana Rradića, gospođa Marija Radić, povela je i okupila pristaše Hrvatske seljačke stranke za te izbore. Tiskala je i stranačko glasilo povodom tih izbora, „Narodni val“, ali i Udba je tiskala isto glasilo s istim naslovom, ali protiv Marije Radić. Demokratski, nema što.
Studenti na pravnom i tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dali su 60 potpisa za dvojicu kandidata Hrvatske seljačke stranke. Skojevci (ekstremni ljevičari – titoisti, koje Mesić hvali) sazvali su sastanak omladine u Radničkoj komori i pozvali studentske aktiviste iz Hrvatske sejačke stranke da predoče svoje predizborne liste. Na sastanku su skojevci vikali studentima da su „fašisti“ i pretučene potpisnike izbacili iz Radničke komore.
Tito je uoči tih „izbora“ došao iz Beograda u Zagreb na predizborni skup, i govorio je na manjem igralištu u Maksimiru, i u tome govoru je predsjednika Hrvatske seljačke stranke, Vladka Mačeka, etiketirao kao „neprijatelja hrvatskog naroda“. Taj „neprijatelj“ je od ustaške vlasti bio zatvoren u jasnovački logor, i poslije stavljen u kućni pritvor, ali njegov je „grijeh“ u očima titoista bio što nije bio boljševik i ljubitelj marksističke ideologije.
Stjepan Radić je, inače, nakon dolaska iz službenog posjeta Sovjetskom Savezu rekao da - komunistima nisu potrebni saveznici, oni trebaju samo sluge!
Ti prvi i za dugo vremena posljednji višestranački izbori u Titovoj Jugoslaviji završili su nakon Drugog svjetskog rata tako da je antifašistička komunistička tajna policija Ozna uhitila udovicu Mariju Radić, zabranila tiskanje „Narodnog vala“, ispred knjižnice obitelji Radić u Jurišićevoj ulici u Zagrebu (danas se u njoj nalazi državna trgovina „Narodne novine“, i ta imovina nikada nije vraćena natrag obitelji Radić, čak ni do danas!!!) je titoistički režim postavio bombu koja je cijelu trgovinu raznijela, i na kraju su ti navodni „narodni izbori“ završili s natjecanjem samo jedne partije pod nazivom „Narodni front“, i jednoumni komunistički tisak, npr. Vjesnik, je slavodobitno objavio izborne rezultate, da je naime „Narodni front“ pobijedio sa "99,9 posto" glasova.
Odmah nakon izbora je Titova tajna služba uhitila Mariju Radić i njene suradnike koji su mučeni na ispitivanju u istražnim zatvorima Ozne (tada je Josip Manolić, kojeg je predsjednik Mesić nedavno odlikovao najvišim hrvatskim državnim odličjem, bio mladi i okrutni oznaš) bilo suđeno na „narodnom sudu“, i „u ime naroda“ su na teške robije osuđeni zbog (nedokazane) optužbe za „profašističko djelovanje“. Optuženi dužnosnici Hrvatske seljačke stranke, civili, osuđeni su na vojnom sudu kao „teroristi“ na zatvorske kazne u trajanju od četiri do 12 godina, pod optužbom da su hjetli rušiti „narodnu vlast“. I to sve pod geslom „Smrt fašizmu sloboda narodu“, i pod simbolom crven zvijezde petokrake!
U Washingtonu i Zagrebu, dakle, u isto vrijeme dvije manifestacije, samo drugoga sadržaja, dijametralno suprotnog sadržaja!
Tko je pametan i dobronamjeran, i želi dobro svojoj zemlji i svom narodu, odustat će od crvene zvijezde petokrake, od antifašizma koji to u Titovoj varijanti nije jer se radi o boljševizmu, revoluciji i nasilju, od gušenja slobode i potiskivanju demokracije radi nametanja socijalizma!
Živjela sloboda! Long live USA and Croatia!
CBK
Post je objavljen 19.01.2009. u 13:21 sati.