Nažalost nemam dobrih vijesti. Čini se da se i najpesimističnije prognoze ostvaruju. Jeli se sjećate dana kada je vlada popustila sindikatima i pristala na povećanje plaća državnih službenika unatoč nadolazećoj krizi. Tada sam pomislio, gotovo je, vlada je kapitulirala. Svjesni su da padaju u bankrot pa će to napraviti u velikom stilu, sa glasnim "grooom".
Već dva mjeseca plaće državnih službenika stižu doduše na vrijeme ali ipak nešto kasnije nego što je to uobičajeno. Moj grad mi subotom u špici djeluje znatno praznije nego inače, pust. Prodaja novih automobila pala je 20%, o stanovima da ne govorimo. Sve su to nekakve indicije. Da bi se jučer proširila nova vijest: prema internom izvješću Ministarstva financija, država je prikupila 60% manje poreza nego u usporedbi sa istom lanjskim razdobljem. Ne, neradna nedjelja nema tu nikakvog utjecaja, jer ovaj porezni prihod je rezultat poslovanja u studenom kada se nedjeljom još uvijek radilo.
Što to znači? Pa to znači da država neće imati novca za plaće svojih službenika, niti za nove investicije. Naravno otpuštanje zaposlenika u velikom, neefikasnom i skupom državnom aparatu su zadnja opcija vlade. Prva opcija je rezanje investicija – u infrastrukturi: to znači da će veliki broj građevinara ostati bez posla: posljedica toga biti će još slabije punjenje proračuna. Koje će u konačnici dovesti i do toga da se i plaće i pozicije državnih službenika uzdrmaju, nešto što naši državni činovnici nisu mogli ni sanjati.
Kako naša ekonomija i ekonomije drugih europskih država padaju, tako padaju i iluzije o globalizaciji u velikom stilu. Svi koji su vjerovali da ćemo slobodnom globalnom trgovinom – otvaranjem granica prema državama jeftine radne snage u kojima se ne poštuju radnička prava, kroz dugo vrijeme podići i našu i i njihovu konkurentnost na dobrobit sviju. Gdje ste sada??? Događa se upravo suprotno, upravo onako kako sam zdravo razumski predviđao još početkom davne 2006, prije tri godine: "nepostojanje radničkih prava u Kini nije samo pogubno za njihove radnike, nego i za naše. Jer zahvaljujući trgovinskoj liberalizaciji, naši se radnici sada moraju izravno natjecati sa Kineskim, i snižavati svoje radničke standarde i povećavati produktivnosti. Vrhnje od dodatnog radničkog angažmana neće okusiti niti Kineski radnik, niti naš radnik" (jedan od navoda).
Naime, doista i u Kini dolazi do masovnih otpuštanja, unatoč tome što su njihovi radnici “konkurentni”. Govori se o pravoj maloj seobi naroda. To zaslužuje poseban post.
Uglavnom moj zaključak je, da je stanje prije svega loše upravo zahvaljujući trgovinskoj globalizaciji i liberalizaciji te zahvaljujući svima onima koji su se zalagali za takvu.
Post je objavljen 19.01.2009. u 11:07 sati.