Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/srcky

Marketing

tri sunca

desilo se to nedavno, uobichajene stvari pod neuobichajenim okolnostima..

obichan izlazak u grad ili takoneshto, kojot che ivanka i ja.
kojot i ja ostajemo u parkicu kod "bube" dok che i ivanka idu neshto . .da kupe, valjda, poshto se che vratio sa nekim igricama i razgovarajuci preko mobilnog sa perom koji mu je u tom snu kum.
u svakom sluchaju, pochinje neka kishica i koristim jedan plastichni omot od igrice da se zashtitim, chini mi se da josh neko to radi..

iako nije kasno uveche (oko pola 10 valjda) vec odavno je mrak.. zimsko vreme, jel.

i tu pochinje ono stvarno chudno - svitanje.
u pochetku i ne kontamo shta se deshava .. sunce, ladno svice. tek posle budjenja kontam da je svitalo negde na jugozapadu..

nedugo posle svitanja pojavljuje se josh jedno sunce.
ima dosta naroda na ulicama. chudjenje. neverica. posle ovako chudnih stvari se valjda ochekuju vanzemaljci, shta li ..
hmm, neshto mi tu nije bash kako ttreba, brojim. 1, 2, 3..hmm, deluje kao da ima 3 sunca, brojim ponovo. da, zaista - tri sunca !!

ono prvo je valjda nashe sunce. druga dva sijaju neshto slabije, s tim da je trece sunce i neshto manje.
sva tri su nisko na horizontu, drugo i trece negde prema jugoistoku.

chuju se glasine (ili mozda vesti) da bi trebalo da zadju negde oko 11:30, tj pola sata pre ponoci. valjda neka izrachunavanja astronoma ..
nisam siguran da li se to deshava isto veche ali . .vidim ljude po plazi. tamo gde je kej na tamishu je sada jedna velika plaza ..mnogo je toplije i ima vishe svetlosti. dani se sad zavrshavaju negde oko pola 12 ..
neka chudna atmosfera (osecanje) visi u vazduhu.. neki nespokoj, shta li.

osecaj ostaje i posle budjenja.
shvatam da iako sam legao oko 3 ujutru i probudio se u 6, ne spava mi se vishe. nekako sam nervozan. odlazim do wc-a kako bih "opravdao" svoje ustajanje..

napisao bih neshto o tome josh to jutro dok je san josh svez ali ukucani bi se bunili tako da sam se vratio na spavanje i sanjao josh neke chudne stvari (kad sam se konachno nakanio da zaspem), ali necu sad o tome. ipak to spada u domen pornografije.

In my rear view mirror the sun is going down
sinking behind bridges in the road
and I think of all the good things
that we have left undone
and I suffer premonitions

confirm suspicions
of the holocaust to come

the rust wire that holds the cork
that keeps the anger in
gives way
and suddenly it's day again
the sun is in the east
even though the day is done
two suns in the sunset
hmmmmmmmmm
could be the human race is run

like the moment when the brakes lock
and you slide towards the big truck
you stretch the frozen moments with your fear
and you'll never hear their voices
and you'll never see their faces
you have no recourse to the law anymore.

and as the windshield melts
my tears evaporate
leaving only charcoal to defend
finally I understand
the feelings of the few
ashes and diamonds
foe and friend
we were all equal in the end


Post je objavljen 19.01.2009. u 08:38 sati.