Čovjek vjere uvijek se iznova pita: kako ući u Kraljevstvo Božje, kako doći u nebo? Ili: kako posvetiti vlastiti život? Kako postati sretan? Kako biti ono što jest, kako biti slobodan, zreo...? Kako živjeti u jedinstvu...? Na ova temeljna i toliko važna pitanja našeg života – ne samo u mladosti ili u trenucima odabira škole, struke ili prijatelja – može se odgovoriti jednom riječju: poniznost.
Možda ovaj odgovor u prvi mah više otežava no što objašnjava problem, te postavlja nova pitanja. Poniznost je jedna od onih vrednota o kojoj mnogi ljudi govore ne znajući zapravo o čemu je riječ. Poniznost je isto toliko poznata i nepoznata kao i ljubav. Da bi se spoznalo što je to ljubav, treba postati ponizan. Treba biti ponizan kako bi se izbjeglo kriva poimanja poniznosti i duševnih bolesti povezanih s njome. Zato se treba odmah na početku odlučiti za bliži dodir, za „hodanje“, za prijateljstvo s njom. Tek ćemo u takvoj angažiranosti i u takvoj blizini otkriti bit i ljepotu ove kraljevske vrline. Zajedno s ovom vrednotom, s ovom „prijateljicom“, pronaći ćemo put u Kraljevstvo Božje, u mir srca, put prema Kristu i cijelome svijetu. Treba riskirati, treba se otvoriti nemajući puno iskustva. Srce će osjetiti da je to pravi put k Bogu i ujedno k samome sebi. Treba htjeti, treba biti spreman za poteškoće koje će se pojaviti u tome traženju, treba biti spreman to „platiti“. Treba htjeti biti ponizan i moliti se za milost poniznosti prije no što se točno spozna o čemu je riječ jer sam Isus kaže: „Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca.“ (Mt 11,29).
Post je objavljen 18.01.2009. u 22:55 sati.