Kad sam zadnji put bila povrijeđena obećala sam si da ljubav više nikad neću stavljat na prvo mjesto. Nije mi stalo do ljubavi… Jer ljubav te mijenja, a ja želim ostati ono što jesam. Nikad nisam razumjela neke svoje prijateljice, koje su se zbog određenih dečkiju počele mijenjati. Prvo su mijenjale glazbu koju su slušale, zatim svoj stil odijevanja, a na kraju su se toliko promijenile da ih ja više nisam prepoznavala. Jednom sam i ja bila jedna od njih, ali sam odustala. Zašto bi se mijenjala zbog nekoga tko bi me mogao ostaviti nakon 2-3 tjedna? Jednostavno mi to nije imalo smisla. Ponekad se želim zauvijek odreći ljubavi. Jer do sada mi nije donijela ništa dobrog. Samo sam izgubila voljene osobe, neki od njih su bili i članovi moje obitelj. Ne razumijem po čemu je ta ljubav tako posebna? Meni baš i nije. Danas ljubav u mome životu zauzima zadnje mjesto u onome što mi je važno. Na prvom mi je mjestu škola. Što će mi ljubav kad bi u životu mogla imati sve što želim? Možda bi jednom htjela imati obitelj i sve što ide uz to, ali nisam jedna od onih cura koje sanjare o tome savršenom danu… Za mene je to dan kao i svaki drugi, samo što se cijela obitelj i rodbina okuplja. Ali nije to za mene. Ja bi bila najsretnija da sam zatvorena u uredu od 0 do 24 jer ja to mogu. Ljubav tu ne bi imala mjesta. Možda vam sve ovo zvuči čudno ali samo nekoliko osoba zna zašto ja ovako mislim. I to je zbog jedne osobe, koja me toliko povrijedila svojim riječima da sam mislila da će mi se svijet srušiti. NO na moju sreću tu je bila Ozana, koja mi je sada najveća podrška. Pomogla mi je jako puno puta i zahvalna sam joj na to. Ona kao da je moj anđeo čuvar. Štiti me od svakog zla i patnje. Pomaže mi kad me nešto muči, a u njoj nitko ne može naći manu. Ona je jedna od najsavršenijih osoba koje ja poznajem. No kako uvijek ja krećem s teme. Vratimo se malo na ljubav. Po čemu je ona vama važna? Nekada je bila i meni. Ali sada nije…Sedmi sam razred i znam da ću jednom promijenit mišljenje, ali nadam se da neće biti uskoro. Varao me život, povrijedili me ljudi i to je to. Nemam snage da vjerujem u ljubav. Jednostavno ne mogu naći tu snagu. Kao da u meni ne postoji. Kao da su ju sve moje patnje i boli isisale iz mene. Kao da ljubav više nema smisla u mom životu, kao da ne znam što ljubav traži u mom životu. Ne želim ju još, ne želim ljubav. Nije to za mene. Nisam ja ta osoba. Svi koje znam su gotovo savršeni, a ja sam daleko ispod njih. Nemam snage da se više nadam da će biti bolje, jer kad god to napravim uvijek ispadne još gore. Baš uvijek…
Post je objavljen 21.01.2009. u 01:00 sati.