vratih se konačno.
konačno rekoh.
došla među ljude.
bila sva euforična.
predobro...
ugl... bijah u osterajh. mi lajks osterajh. evrivan spiks ingliš, đast a bit strejnđ.
dobijo sam skijice... weee... ne znam da li ikoga zanima ali Nordica Doberman... predobre i lijepe, crne sa cuvenim... woljim puno...
da... bilo je prilicno dosadno pa sam bil atoliko mazohistički raspoložena da sam procitala madam bovari. cijelu. aha
ženska je fakat glupa oi ne zna šta bi sa sobom pa se na kraju ubije naravno. i ja bi se ubila da sam takva.
imala sam samo jedan emo dan. xD skijala sam ko da sam prvi put vidila skije i nis mi nije islo, poremetile mi se pancerice pa sam ih do kraja zakopcala i onda sam skuzila da sam si potpuno, ali potpuno zaustavila crikulejšn in maj legs. i onda sam plakala cijelo jutro. užas. onu spuižvu od naočala sam mogla ocijedit doslovno. katastrofa. i onda mi jos mama unisti taj moj emo dan, dan kad sam JA u centru pažnje i JA radim DRAMU. ona se počne žalit kako se ja uopce s njima ne družim (ma nemoj mi molim te rec) i da ako mi oni nisu dobro društvo neka kazem i da sam mogla ic na skijanje sa svojom nekom ekipom (mora da jesam, nije da sam ih godinu dana tlacila za to i da je na kraju odluceno da Maja ne ide nikamo prije napunjenih 35 zato da ne pogine iz nepoznatog razloga) a glavno da je prvi dan kad je moj tata bio prosvjetljen nekom silom kojoj sam ja neopisivo zahvalna i kad je reko da vise nema šanse da on mene maltretira da idem na skijanje sa njima, da onda je ona rekla vidit ćemo. (a to znači, majo čekaj još malo da smislim najonoviji način da ti kažem da nikamo ne ideš prije 25.)
subota... ajme...
istlačila sam sve žive sa svojim oduševljenjem povratkom među ljude....
pa recimo da bi to bilo to. mi lajks veri veri mač Kitzbuhel, ne mogu stavit točkice na u ali nema veze. veri fensi.....
ae privikavam se na normalan život.
konačno.
konačno.
Post je objavljen 18.01.2009. u 17:30 sati.