Relativa je neka. Možda više na gore neg na bolje, al da se preživjet.
Jesam ikad spomenula kolko mrzim nedelje? Mislim da nisam, budući da 98% ovog bloga filozofiram a ne iznosim neke volim-nevolim kinda stvari. Uglavnom, mrzim nedelje. Tu glasnu tišinu, taj spokoj. Ništa nije dinamično, sve je nekako umrtvljujuće.
Početak škole je oke prošo. Izuzev toga da se Matea preselila u 4. Nismo to baš najbolje podnjeli, al šta se može.
Sad se netaktično držimo ruku pod ruku svako jutro i pokušavamo čitavi doć do Tituša, makar nekima i nije uspjelo, pa su fino trass na stepenicama xD
Ništa novo zapravo.
Osim nekih stvari koje su sad konačno završile i ne isplati se sad više vraćat ili gubit živce na njih.
Nabavila sam si sve CD-e od Balaševića, opet intezivno slušam Simple plan, Amy Winehouse i Britney su žešće zabrijale na rehabilitaciju, Iva je za vikend bila sama doma i slično.
Jučer smo bili u N-u. Tamo neki cheap kafić ispod uspinjače. Oke je, moš dofurat svoju cugu i pit i to sve.
Martina je bila razbila čašu xD
Karla je pala po stepenicama xD
A kolektivno su zaključili da WC prdi.
Prdi?
Prdi.
Mogla bih se primit knjige.
:)
Post je objavljen 18.01.2009. u 15:18 sati.