Pregled posta

Informatizacija školstva

Ne znam kakva su iskustva ostalih blogera - roditelja, no ja sam danas ostala šokirana svojim otkrićem. Krenimo redom:

1. Stanje u Osijeku

2. Stanje u Zagrebu

Dakle, Split, Rijeka i Osijek (uz ispriku ukoliko sam nekoga izostavila) imaju mogućnost besplatnog korištenja bežičnog interneta, dok je u Zagrebu "zapelo". Hmm... metropola... Po čemu? Je li broj stanovnika ključni faktor koji određuje kome će se dodijeliti časno ime "metropole"? Prestrašno.
Idemo dalje.
Prije više od godinu dana u osnovnu školu koju pohađa moja kćer dostavila sam sve potrebne podatke za otvaranje elektroničkog identiteta pri CARNet-u koji je neophodan kako bi se dijete (učenik, student, znanstveni djelatnik...) uopće moglo koristiti jeftinijim pristupom internetu (kad već u Zagrebu nemamo besplatan bežični) odnosno paletom korisnih mogućnosti koje CARNet nudi ne samo onima koji se obrazuju, već i školama i ostalim znanstvenim ustanovama.
Da, pogađate, do danas nismo dobili korisničke podatke za pristup. CARNet pri tome nerado sumnjičim, no škola... o tome bi se već dalo štošta (nelijepoga) reći. Internetska stranica predmetne osnovne škole stoji potpuno prazna, uz napomenu na naslovnici:

Možete li vjerovati!?!? Posljednji put "ažurirano" ljeta gospodnjeg (slovima:) dvijetisućeišestog!?!? Brojkom: 2006.!
OK, pomislih, hajde da pogledam što se to nalazi na "starim stranicama". Možda nađem barem broj telefona...
Hahaha, kako sam mogla biti tako naivna?
U rubrici Novosti stoji slijedeće - kao najnovija vijest:

Rezultati iz 2001.! Halo!?!
Dok neke škole uspješno na tjednoj bazi roditelje obavještavaju o uspjehu njihove djece putem SMS poruka ili e-maila, škola koju pohađa moje dijete (koju sam i ja jednom davno pohađala!) zapela je u 2001. godini uz obavijest na kartici Kontakti:

Ne vjerujem vlastitim očima... Zapravo, ne želim vjerovati! A ja još od njih očekujem nekakve podatke o elektroničkom identitetu. Tko zna što će si ljudi misliti o meni, neka ludača...
I tako su naša draga dječica, u čiji odgoj i obrazovanje mi, roditelji, moramo ulagati i vrijeme i novac i strpljenje, zakinuta za onaj dio obrazovanja, vremena i novca koji im je dužna pružiti - ŠKOLA, koja pak licemjerno apelira na suradnju. Po pitanju čega? Pisanja domaćih uradaka? Koje im zadaju profesori a za čije uspješno izvršavanje im je internet neophodan? Škola koja nije u stanju osam (da, slovima: osam, i brojkom: 8) godina napraviti jednu internet stranicu s osnovnim podacima za kontakt. Naravno, nisam odoljela da u dopis školi kojim tražim hitno izdavanje podataka o elektroničkom identitetu ne ubacim redak u kojem nudim svoju svesrdnu pomoć pri krpanju te bijede od web stranice.
CARNet im je, naime, ponudio već gotov predložak koji se sastoji od slijedećih elemenata:

1. Naslovnica


2. O školi


• Povijest


• Djelatnici


• Školske novine


• Lokacija


• Oglasna ploča


• Knjižnica


• Projekti


• Kontakti


3. Nastava


• Predmeti


• Natjecanja


• Slobodne aktivnosti


• Kalendar


4. Kutak za roditelje


• Raspored informacija


• Roditeljski sastanci


• Forum za roditelje


5. Razmjena znanja


• Dokumenti


• Rječnik


• Forum


6. Foto-galerija

Nadalje, na raspolaganju stoje i dodatni sadržaji:

• Webmail


• Spajalica


• Online tečajevi


• Anketa


• Korisni linkovi

Dakle, sve što nedostaje je - sadržaj, iliti jedna jedina osoba s malo dobre volje. Evo me! Ravnatelji, stojim na raspolaganju! I ne tražim previsoku plaću, ne bojte se!

Žalosti me činjenica što jedna, po mom mišljenju, tako dobro osmišljena internetska stranica, solidnog dizajna i sjajne funkcionalnosti naprosto ne sadrži niti jedan jedini podatak koji bi roditelj mogao upotrijebiti, a o djeci - na na kojoj svijet ostaje, da i ne pričam.
Za što još su naša djeca uskraćena? (Neee, ovo gore navedeno nije sve!) Pogledajte sami: CARNet-ove usluge za škole i/ili CARNet za učenike: tu su Školska učilica, e-Knjižnica, Nacionalni portal za udaljeno učenje "Nikola Tesla", iPernica, Forum, Portal za škole itd. Naravno, tu se nalaze i informacije o državnoj maturi, no neki očito smatraju da bi višak informacija mogao naškoditi malim glavicama naše (zrelije nego što mislimo) dječice... Ima li potrebe i svrhe da naša djeca doznaju nešto više o trokutu? U slučaju da su npr. bolesna i prisiljeni izostati s nastave a roditelj(i) im nije u mogućnosti ili naprosto ne zna objasniti niti pokazati propušteno gradivo? Neee, to bi valjda bio preveliki grijeh i omalovažavanje profesora - Bogova njihovih. Čast iznimkama. Bi li djeci možda naškodilo čitanje nekog zanimljivog članka o npr. velikanu hrvatske književnosti Augustu Šenoi? Daaa, zasigurno bi mogli nadodati riječ-dvije sveznajućem profesoru i time narušiti njegov kredibilitet. A to nam je ipak najvažnije, zar ne?

Dakle:
1. tehničke preduvjete za informatizaciju škole - imamo
2. roditelje i djecu zainteresiranu za web interakciju sa školom i međusobno - imamo
3. suradnju druge strane koja sudjeluje u odgoju i obrazovaju - ništa manje važne od roditelja - škole - nemamo!

Dragi ministre Primorac, hoće li škole poput ove u predmetnom slučaju pripremati našu djecu za život i rad u digitalnoj eri? Sumnjam.
Najdraži gradonačelniče Bandiću, porazgovarajte s kolegicom iz Osijeka, zasigurno ćete štošta naučiti i od nje, mada je mlađa... nemojte to shvatiti osobno. P.S. - I dalje mi se svidja Bundek i hvala na besplatnim udžbenicima!

I dok mladi ljudi voljni raditi ostaju bez posla i razmišljaju kako će prehraniti djecu, drugi žuljaju guzice (oprostite na izrazu) u školskim foteljama ne razmišljajući o tome hoće li i kako osposobiti našu djecu da se mogu sami danas-sutra prehraniti ili, u najmanju ruku, barem napisati zadaću za koju materijale moraju skinuti s interneta. I još se imaju obraza buniti kako su plaće u prosvjeti preniske...
Osnovne škole ionako nisu privatizirane... Tko im što može? Barem ovoj iz mog slučaja.

Post je objavljen 18.01.2009. u 15:14 sati.