Marketing
...čudo moje...
Reče: "Znam što sad očekuješ od mene."
Rečem (hladno): "Ne očekujem ništa od tebe."
Reče: "Znam da je ovo trenutak kada bih te trebao poljubiti."
Rečem: "Pa, što onda čekaš?"
Reče: "Ali, danas sam jeo ćevape s lukom."
*tišina*
*tišina*
*zbunjenost*
*tišina*
Okrenula sam se i krenula prema ulaznim vratima.
Reče: "Čekaj!"
Rečem: "Zašto?!"
Nije mi stigao reći zašto, samo me nesigurno poljubio.
Prije, kako je on danas izračunao, 730 dana. 17520 sati.
//...daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi, to ne zna nitko,
samo ti, bez tebe drveni konjići tužno stoje, dođi...//
//...zažmiri, pa na vlastitom platnu u
glavi pomiješaj sivu i zlatnu, lagano..//
Uzmimo to ovako; 24 mjeseca su prošla.
Ili jednostavno, dvije godine. Dvije pune godine.
Ti.
Onaj koji umije sve olakšati i obojati u nadanje.
Koji u meni vidi ono što drugi ne vide.
Koji me drži za ruku dok skačem po smrznutom snijegu.
Koji pazi da mi leđa ne budu gola i popravlja potkošulju.
Onaj koji, uvijek, sve. Baš sve.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 19.01.2009. u 08:36 sati.