Ušla je danas. Kao neizbježno zlo. Na prvi pogled, draga starica lijepo smežuranog lica, reklo bi se da je izgubljena penzionerka koja je došla fotokopirati svoje nalaze mamografije i koja se baš na kraju svojeg puta našla borit s nečim tvrdokornim i neumoljivim. Umjesto toga je izvadila značku sa hrvatskim grbom i predstavila sebe kao inspektoricu rada. A jebemu sunce.
I odmah navalila pitanjima. Tko sam, što radim, što je ovo, čije je ovo. I jesam li potpisala ugovor i koliko sam ugovora potpisala i da joj dam da negdje sjedne i napiše zapisnik. Ugovora se nisam mogla sjetiti. Ni da li sam nešto potpisivala. Zgrozila se nada mnom. Smirila sam je...da su ti papiri, koje sam sigurno potpisala, daaaaa, kod mene doma. Poželjela je da ih netko donese. Nemam nikoga. Živim sama. Rekla je da je tako najpametnije. Tri me puta pitala imam li djece. Muž ju je samo jednom zanimao.
I onda je tako sjedila, postavljala neka pitanja, neopisivo iritantnim glasom trubeći kroz nos razvlačila riječi do krajnjih granica slušljivosti, nisam se dala iziritirati. Iako...sama sam bila, ona je smetala, nisam mogla raditi...a imala sam rok. Onda je nešto krenula pisati. Zapisnik. Dala mi da pročitam neku fotokopiju o tome kako moram govoriti istinu, inače će me Država kazniti. I da ne moram blatiti svojeg poslodavca. Niti narušavati njegov dignitet ni integritet. Zapisala je svaku moju riječ doslovce. Sa svim kvačicama i zarezima. I još tražila da napišem da li imam primjedbe. Naravno da nisam imala primjedbe. Bila sam draga, poslušna i pitoma zvijer u zamci. A mogla sam se bunit da me njena "inspekcija" koštala sat vremena koje ću morat nadoknađivati izvan svojeg radnog vremena i riskirati kaznu prekoračenja radnog vremena. Opasno je ozbiljna ta Država. Silno pazi da nitko ne radi više nego što bi trebao i da slučajno ne zaradi više nego što mu je po ustroju Države suđeno. Jer, onda bi mogao trošiti...i to bi onda moglo pomoći Državi. Ali ova Država je preponosna i preneovisna da bi prihvatila ičiju pomoć. Umjesto toga će radije ponosno, neovisno i samostalno uništiti samu sebe. I sve sretnike koje je zadesila sudbina da u njoj tako ponosnoj žive.
Naredila mi inspektorica da joj u utorak pošaljem poslodavca sa svim pratećim papirima.
Jer ni on nema pametnija posla...
Post je objavljen 15.01.2009. u 20:20 sati.