Marketing
SNIG, JA I SUNCE
Rođena sam početkom zime, u najhladnijem nisecu.
Na kontinentu, u snijegom okovanom gradu. Ispod poznatog skijališta.
Reklo bi se da imam odlične predispozicije da zavolim snig, klizanje, skijanje, grudanje i ostale zimske radosti.
Ali mene taj moj dio uopće ne privlači. Kao da ne pripada meni. Otiđem tamo dva, tri dana i to liti. I nakon toga meni fali more, sunce.
Ali isto tako, valjda iz istog razloga pomisao na planinarenje mi uopće nije odbojna. Ali, samo da nema sniga.
Jer……. ovakvi prizori…..
...........su mome oku ugodni samo na slikama.
A snig kad padne ovde kod nas….. drago mi je, volim, ali samo na jedan dan.
Pa izač vanka i ćutit pahulje na obrazu i nosu. Rukom proć kroz pahuljastu kosu. Ali samo jedan dan.
Jer sam neizlječivo zimogrozna. Pomaže samo grijanje tijelo uz tijelo.
Čak i liti, kad idem prvi put na kupanje, meni je zima.
Ozbiljno.... ne lažen!
Ima bit da mi je ona ledenica od rođenja ušla u sve košćice.
Kad me ujutro probudi sunce lakše mi se izvuć iz postelje. Bez obzira šta je burno, možda i malo hladnije.
Sunce me može pokrenit.
Pa poć u spizu.
Kroz vrata ograda.
Fotelje su na mistu.
Đir do Čiova.
Pogled s mosta.
S rive.
A pridvečer, sunce se skrije iz borova.
Zlatnim sjajem obasja more.
Oku i srcu lipo, smirujuće.
I opet je sve na svome mistu.
Obasjano posljednjim sunčanim zrakama!
Da ne bi bilo zabune….. ovo su najnovije slike, slikane u subotu ujutro, u suncem okupanom Trogiru sa onim malim čudom.
Moj digitalac, Sony DSC-W55, slikan sa još jednim manjim Sony-em.
Post je objavljen 19.01.2009. u 08:18 sati.