gdje ćemo završiti sutra
pitam se
dok spremam ručak
jedan od onih eksperimentalnih
na to si već navikao
na te moje iznenadne dolaske u tvoj stan
ključ je ispod otirača
na dobro poznatom mjestu
uvijek pronađem prečice
do tebe
razmišljam o iznenađenjima
kojima bih te mogla zasipati
kad dođeš umoran kući
iz cijelodnevne šihte u bolnici
jednim dijelom sebe se divim
što spašavaš ljudske živote
dok sebi utvaram da spašavam ljudska srca
obično ti govorim dok se tražimo na kauču
tom već izlizanom od dodira podmetaču tijela
da smo dobar par
ti se po običaju brzo prihvatiš mojih usana
pa ne vidiš novu boju svog zida
a cijeli dan sam utrošila da sve vratim na svoje mjesto
ni ručak ti se baš nije svidio
opet nisi gladan
samo tebe puno puno puno
šapćeš mi na uho
što mogu drugo
u tim večernjim satima
nego spustiti se u tvoje krilo
zaplesti se u tvoje koplje
pa ispustiti svoju zadnju snagu žene
da te osvojim po zadnji put
Post je objavljen 18.01.2009. u 02:54 sati.