Marketing
Ruski u Varaždinu...
Eto tekme, što se naših tiče, nije bilo…no, rukometni se dan nastavio. Gledao sam Poljsku i Alžir, i došlo mi je, da sjednem u auto, odem do Varaždina, i siguran sam da bi bar malo pomogao Alžircima i u ovakvom, za rukomet, nepripremljenom izdanju. Pa bilo mi je tako teško to gledati..Završilo je očekivanom pobjedom Poljaka, ali razlika..eh, ona je mogla biti daleko tragičnija..no, što je tu je. Znali smo da Alžirci nisu neka jaka ekipa, ali, nekako, ma ne volim kad tako neko deklasira protivnika ( osim, naravno, kad smo mi u ulozi jačih) Dakle, 17 golova…..39 : 22
Nakon te tekme, za vrijeme koje sam, nakon konačno uspješno obavljenih nekih zahvata u kupaoni, napapao se ko mali khm, khm… zalio malo kolom, pa toplim čajem, ( opet me neki virusi napadaju ) uslijedila je tekma između Rusije i Njemačke. Tu sam tekmu s nestrpljenjem očekivao… i iako je bilo najava stručnjaka da Nijemci nisu više što su bili, ipak je utakmica, od samog početka, pokazivala da će biti toliko napeta i neizvjesna da sam odmah zahvalio što nisam niti Rus, niti Nijemac.. pa pojeo bi i prste, a kamoli ne nokte. No, kako trenutno me ne muči pripadnost, lijepo sam se opustio..i…zaspao… probudio sam se taman na kraj da vidim da je rezultat neriješen 26 : 26. Super, nisam se živcirao, odspavao sam i čekam slijedeću tekmu.
Francuska – Rumunjska.. prijenos utakmice iz Osijeka. Eh, jedino što žalim što otac od Karabatića nije ostao u Trogiru i što mu se sin nije rodio di mu je i mjesto… no, životni putovi odveli su ga diljem prostranstva bivše države.. a dobro bi nam došao…dobro. No, vidio sam jedan njegov intervju, i mislim da nimalo blagonaklono ne gleda na Split, Trogir…Lijepu našu…ma, kako stvari stoje, nije niti da ga mi nešto mazimo, ali ipak tekst objavljen u medijima u kojem, unaprijed, navodi da će ga u Hrvatskoj provocirati jer želimo da pukne..samo mi pokazuje da baš nema sportski karakter, i kao da tim svojim izjavama poziva na pozornost.. Pa, gospodine Karabatiću, mislim da ćete je imati..istu kao i svi igrači, kao i svi pravi sportaši. Francuzi su, očekivano pobijedili…
Nekako, od drugih rezultata izdvojio bih raspucavanja Španjolske i Švedske…. Jadni Alžirci i Kubančani… to su, ipak, za svjetsko prvenstvo, malo prevelike razlike…
Danas, u za nas danu odmora, posvetio sam se malo Varaždinu – domaćinu skupine C ( Njemačka, Rusija, Poljska, Makedonija, Alžir i Tunis ) - nekadašnjem glavnom gradu Hrvatske, prelijepom Baroknom gradu, kojeg su, za vrijeme Marije Terezije zvali mali Beč. I doista, taj grad odiše ljepotom, odiše uščuvanom starom jezgrom, najljepšim grobljem u Europi koje, kao posljednje počivalište mnogih znanih i neznanih, pa i moje prabake, svojom mirnoćom, ljepotom poziva na šetnju, poziva na obilazak svih tih grobova… starih, novih…. Ali svi nekako dostojanstveni i ponosni.
Garestin – povijesno ime Varaždina, spominje se 20. kolovoza 1181 godine u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. Kroz povijest i grad je proživljavao uspone i padove, ali uvijek je ostajao jedan od vodećih na ovim, sjevernim prostorima. Mnogi velikani, grofovi, plemići.. Razvoj cehovskih udruženja jedna je od specifičnosti ovoga grada, i predivno je, prošetati Špancir festom i susresti se starim zanatima….U drugoj polovini 18. st. postaje i faktički glavnim gradom Hrvatske. Požar iz 1776 godine uništio je veći dio grada , izgorjelo je 385 zgrada od 501 , i nekako mislim, samo je to razlog da Varaždin danas nije glavni grad Hrvatske, jer, sva je vlast tada preselila u Zagreb..i ostala …
Međutim Varaždin nije posrnuo, obnova je bila naporna ali i brza. Za samo četiri godine grad je gotovo u cijelosti obnovljen, a onda je uslijedio njegov ponovni razvoj i razvoj industrije i ostalih gospodarskih grana.
Da je Varaždin svojevrsni grad-muzej, svjedoče i njegovi brojni crkveni zvonici, kao jasni signumi ne samo razgranatog vjerskog života građana, nego i bogatstva varaždinske sakralne arhitekture. Među najljepše i stilski najraskošnije crkve u Varaždinu, koje su uz to i opremljene iznimno vrijednim baroknim umjetničkim inventarom, svakako pripadaju župna crkva Sv. Nikole, zatim isusovačka (pavlinska) crkva sv. Marije, franjevačka crkva Sv. Ivana Krstitelja, kapucinska crkva Sv. Trojstva, uršulinska crkva Rođenja Isusova i dr. U cijeloj galeriji znamenitih stvaralačkih ličnosti, koje su svojim djelima obilježili 8-stoljetnu kulturnu povjesnicu Varaždina, valja spomenuti barem one najznačajnije - književnik Jurja Habdelića, Ivana Belostenca, Katarinu Patačić r. Keglević, Tituša Brezovačkog, Ivana Kukuljevića-Sakcinskog i Zvonka Milkovića, skladatelja Forunata Pintarića i Leopolda Ebnera, povjesničare Ladislava Ebnera, Adolfa Wisserta i Krešimira Filića, glazbenike Ivana PAdovca i Rudolfa Klepača, slikare Miljenka Stančića, Ivu Režeka i Julija Merlića, itd. itd. Spomenemo li, na kraju, da je Varaždinska gimnazija osnovana još 1636. godine, a Kameralna škola (kao preteča pravnog studija) 1769. godine, ili da je Narodna (ilirska) knjižnica i čitaonica u Varaždinu utemeljena još 1838. godine, slika o Varaždinu kao gradu koji svakako valja vidjeti, posjetiti i doživjeti njegove materijalne i duhovne vrednote - postaje izazov kojemu je teško odoljeti.