

Bolest lagano ostaje za nama. Svi smo donekle došli k sebi i sad se spremamao svak na svoju stranu. Zaboravila sam vam u prošlom postu reći da sam se začudila na reagiranje moga šefa kad sam mu javila da sam bolesna. Po prvi put sam osjetila zabrinutost u njegovom glasu. Ne možeš da vjeruješ. Valjda je shvati neke stvari. Sutra se laganini spremama put Austrije da bi u ponedjeljak osvanula na poslu s osmjehom na licu.
Ne znam kako vi ali ja sam se vratila u mladost. Kako? Pa, bila sam na konceretu Prljavaca i prisjetila se kako je to nekad bilo. Kako samo srce zaigra na poznate taktove " Mojoj Majci" "Lupi petama"....i ostalih predivnih pjesama. Jednom riječju predivno.

Mojoj Majci
U njenu sobu udjem tiho,
tiho bas na prstima,
bojim se da ne zalupim glasno vratima,
zaspala je zadnja ruza hrvatska.
I tek sada kad te nema,
tko ce jutro da me budi,
i tek sada kad te nema, dobro znam,
ti si bila zadnja ruza hrvatska.
ref:
Ruzo moja ruzice,
sve sam suze isplak'o,
nocu zbog tebe.
I kako sad ovako sam,
protiv tuge i oluje,
kad smo bili kao prsta dva,
prsta dva jedne ruke.




![]()
Naj smješnije od svega mi je bilo kad mi je Princeza rekla da nije znala da joj se mama može tako otkačiti. Joj , da zna ona što sve mama može. Ha- ha!


Eto sad sam spremna za nove radne pobjede i javim vam se kad stignem.














Post je objavljen 18.01.2009. u 00:44 sati.