Marketing
PSIHOZA + PSORIJAZA = EKSTAZA
Nedvojbeno je utvrdio da na razbuktavanje kod njega najviše utječe živciranje, stres, pa kada se uzruja što ima psorijazu, ona se obavezno rasplamsa. Recimo, iako smo pobožno redovno uplaćivali sve kućne račune, upadne nam Elektrina ekipa da isključi struju zbog neplaćanja. Za peh ne možemo pronaći odrezak računa da dokažemo da smo platili, punica napadne šogoricu kog ih je vraga uopće puštala u kuću, punac napadne punicu da što se dere na kćer umjesto da traži potvrdu o uplati, šogorica napadne punca da joj ne napada majku, pas ugrize jednog električara, drugi zabunom isključi struju susjedima, susjedi izlete iz svog stana… Nastane scena kao u srpskim filmovima.
Ni pet minuta nakon što je deračina prestala, svi se okupe u kuhinji da se primire, a punac položi ruke na stol s dlanovima okrenutim nagore i kaže:
- Evo… osjećam… sad će mi doći…
Da nisam svojim očima u nekoliko navrata tome svjedočio, ne bih vjerovao da mi netko priča - koža mu puca na očigled, sama od sebe, kao da je od staniola, na pregibima prstiju i po brazdama na dlanu, kao da se raspada iznutra. Da sam hiromant mogao bih precizno opisati, recimo "raspukline na sjecištu linije života i crte karijere…" Koža se razdvaja kao da po njoj prelazi nevidljivi skalpel otvarajući pogled sve do jarkocrvenog mesa. Najgore se manifestira upravo na sredini oba dlana. Ruke mu izgledaju kao da ih je netko probio klinovima.
Drugo mjesto koje psorijaza najčešće napada je čelo. On ima duboku okomitu brazdu po sredini od mrštenja i isto takvu vodoravnu boru od godina, a psorijaza najradije kreće iz točke gdje su se te dvije crte sijeku, te širi na sve četiri strane udubinama po koži.
Za najžešćih napada, barem pet-šest puta godišnje po dvije-tri sedmice, nasred čela mu se jasno ocrtavao krvavi križ kojemu trebaju sedmice liječenja, mazanja kremama i gutanja lijekova da nestane. Kad rane zarastu, a crvenilo se povuče, zbog mnogobrojnih prethodnih napada na dlanovima se vide ožiljci kao da su bili probijeni čavlima.
Punčeva nevolja me gotovo fascinira kako dokazuje vezu između psihe i tijela. Ako je sve u redu, on opušten i dobre volje, psorijaze obično nema ni na vidiku ili se javlja krajnje blago, tek da ga podsjeti da je ipak stalno prisutna. Međutim, čim zapadne u probleme, zabrine se, naljuti, ozlojedi, ona se obavezno obrušavala na njega punom snagom da mu još dodatno zagorča život.
Zadivljavalo me je s kojom je sigurnošću i preciznošću mogao predvidjeti izbijanje rana. Čim bi izustio "Evo… svrbucka me…" nisam mogao odvojiti pogled od naizgled zdrave kože koja se u dvije-tri minute otvarala rezolikim procjepima.
Da je moj bivši punac živio na dvoru kralja Arthura mogao je sa svojom bolešću lako postići zavidnu karijeru. Pa čak i u socijalizmu, kako u svim društvenim sistemima ima dovoljno blesavaca, uz odgovarajuće marketinške poteze mogli smo svi živjeti na njegov račun - zahvaljujući znakovitosti njegovih rana - kao bubrezi u loju. Međutim, njemu ni na trenutak nije bilo ni na kraju pameti da se upusti u tako nešto.
Dapisujem ovo svjetloplavim, nebeskim slovima: priđe li vam ikada itko s ranama na dlanovima kao od čavala i krvavim križem na čelu, ako je to stariji čovjek onda je to vjerojatno moj bivši punac, te ako vas zapita koliko je sati ili gdje se nalazi neka ulica, ljubazno mu odgovorite. Ako je bilo tko drugi, bez obzira što vam govorio, postoji samo jedan pametan odgovor koji mu možete uputiti kad se već oglušio na Papinu preporuku da ode psihijatru - savjetujte mu da zamoli za pomoć dermatologa.
Post je objavljen 17.01.2009. u 14:16 sati.