"Pročelje moje zgrade gleda na gradski trg, tako da mi, ako to želim, malo što važno i vrijedno pažnje iz gradskog, javnog života može promaknuti. Te blagodati dobrog položaja najčešće koristi moja punica koja više visi na prozoru nego ispred televizijskog ekrana i sapunica što su se strateški rasporedile na dobar dio prijepodneva, a zatim se poslijepodne repriziraju kako radni narod ne bi ostao uskraćen za tu umjetnost i glumački talent, neosporno dobre scenarije i odličnu produkciju.
Moja punica zna sve o svakome, počevši od toga gdje je osoba rođena, gdje je radila, s kim se družila, kakvog je seksualnog apetita i kupovne moći te tko su interesne skupine u kojima se dotična osoba kreće. Obiteljska anamneza je dio paketa koji isporučuje čim se neka tema zametne dovoljno dugo da joj dopusti uključivanje u razgovor.
Sinoć sam se vratio kući nešto kasnije nego obično, bilo je hladno pa sam poslije posla svratio s društvom na jedno piće da mi se krvne žile malo rašire od topline barskog prostora i alkohola. Popio sam dvije tekile i ustanovio da je tekila koju drže najobičnije smeće, pa sam prešao na džin. Sve u svemu rakija kao rakija. Udara brzo i žestoko. Stoga rijetko pijem, a ako već moram i želim piti, onda biram laganija pića, dobru vinsku kapljicu, crne ili ružičaste boje, mada moram priznati, negdje na samom kraju 20. - tog stoljeća pio sam jedan od najboljih traminaca u životu i trajno se zaljubio u tu vrstu bijelog vina. Iako nikada poslije nije bilo tako pitko i voćnog okusa.
U stanu su sva svijetla bila pogašena. Ušao sam i zamaglilo mi se ispred očiju od topline. A i noge su mi malo klecale. Ne, nisam bio pijan. Na mene alkohol djeluje na posve specifičan način, glava mi ostaje bistra, samo mi otkažu noge u koljenima i smeta mi toplina. Ne vrti mi se u glavi i nije mi mučno. Doduše uvijek sam znao gdje mi je granica i nisam je prešao ni na vlastitom vjenčanju, mada mi moja žena uvijek s guštom priča kako sam izgubljeno potezao iz boce pune jeftinog viskija dok sam je čekao u automobilu da siđe niz onih svojih sedamdeset i sedam stepenica, a cijela povorka je već cupkala od nestrpljenja da se krene u crkvu.
Stoga sam izašao na balkon i sjeo u pletenu stolicu. Noge sam podigao na rub balkonske ograde i prekrižio jednu preko druge u zraku. U stanu nasuprozt moga gorjelo je svijetlo. Jasno sam vidio mladu ženu i njeno dvoje djece, spremali su se na spavanje. Oblačila im je pidžame i češljala im kosu. Muž je nešto grickao zavaljen u fotelji. Vjerojatno je gledao neki film. Fina obitelj, reklo bi se. Svake nedjelje na misi, pa na obiteljskom ručku. Oboje su mladi, nemaju ni trideset godina, žive neki ugodan obiteljski život, on radi, ona provodi vrijeme u šetnji s djecom i prijateljicama.
Pored stana imaju i malu vikendicu na selu u kojoj provode vikende s prijateljima. Kad sam svojoj punici spomenuo da su i mene pozvali na jednu večer i druženje uz kamin i okretanje kobasica na drvenim štapićima i pečenje krumpira na žeravici ispričala mi do posljednjeg detalja mračne obiteljske tajne, barem one koje je znala. Srela je majku od dotičnog gospodina kada je posljednji put išla u banku platiti račune od struje i ostalih komunalija, te je primijetila da se udebljala i zapustila.
-Žena je otišla u mirovinu malo iza mene, a znaš već da su to bile prisilne mirovine zbog raspada starih firmi i privatizacije, to mi je i dan danas teško progutati, to da sam premlada u naponu snage, puna radnog elana, završila kao kućanica, umjesto da sam još dobrih deset godina radila. Lijepa je bila i skromna, odmjerena žena. Radile smo skupa gotovo cijeli radni vijek, pa mi je bilo drago sresti je. Pohvalila mi se da je već baka, jedan joj je sin oženjen, drugi se školuje a treći je već odavno svoj čovjek, živi u Zadru i vodi vlastitu tvrtku. Uglavnom uspjela ih je izvesti na pravi put, što i nije bilo lako kada se zna da je ostala bez muža relativno rano, dok su djeca još išla u osnovnu školu. Nisu bila mala, ali dovoljno mlada da im otac jako nedostaje i kao autoritet, a i financijski.
Rekao sam da su žene nevjerojatno snažna bića, pri tome misleći i na prijateljicu koja trenutno leži u bolnici i čeka operaciju jajnika, nadajući se da će uz pomoć medicine ipak uspjeti imati dijete koje već želi toliko dugo da su se sve ostale želje stopile u tu jednu, kao i misleći na drugu prijateljicu koja oplakuje dijete što ga je izgubila, dijete koje je začeto a nije dobilo rpiliku da preživi dulje od nekoliko tjedana. Priroda valjda ima neke svoje sisteme za eliminaciju zametaka koji nisu dovoljno snažni da bi opstali. Divio sam se pojedinim ženama, što su sve u stanju podnijeti i ostati prisebne.
Nastavila je kao da me nije čula.
-Umro je na nekoj terevenki, nakon operacije, bila je to transplantacija nekog organa, ne sjećam se više kojeg, samo se skljokao i ugasio. A mlad čovjek. Bio je zgodan. I volio je muško društvo. Onako, znaš, muško društvo.
Učinilo mi se da to naglašavanje "muškog društva" ima neko dublje značenje i nisam se prevario.
-Volio je on i žene, daleko od toga, varao ju je sa jednom daktilografkinjom u sudskoj pisarnici, no ni ona nije bila jedina. Imao je nekoliko ljubavnica za koje su svi znali, a s muškarcima se sastajao izvan grada. Mislio je valjda da će tako moći diskretno održavati ljubavne odnose s njima, no cijeli grad je znao što se događa.
-I njegova žena? - upitao sam začuđeno?
-Ona je bila prava dama. Šutjela je i nikada nije rekla niti jednu riječ protiv svog muža. A mi koji smo imali malo soli u glavi i kućnog odgoja nikada je ništa nismo pitali o tome. Znala je, dakako da je znala. Pa ovo je mali grad. A i bilo je dovoljno zlih i poganih jezika koji su joj anonimno servirali sve činjenice.
Dok sam razmišljao o riječima svoje punice zurio sam u njegovog sina i pitao se koliko je očevog "nestašnog" dijela karaktera naslijedio? Možda ništa, sudeći po načinu na koji je zagrlio svoju ženu i poljubio je.
Da sam zaspao u stolici shvatio sam kada su mi noge toliko utrnule od položaja u kojem se krv slila prema butinama da ih više uopće nisam osjećao, te su same naglo skliznule i udarile od balkonske pločice. Sat će uskoro otkucati ponoć. Svijetlo u stanu preko puta se ugasilo. Trg je zjapio prazan. Ušao sam natrag u stan i legao na trosjed, pokrivši se kaputom. Zaspao sam valjda dok glava još nije uspjela dotaknuti jastuk. "
Post je objavljen 16.01.2009. u 22:21 sati.