Marketing
Nije li tuzno
sto bih jos uvijek tjerala oblake sa nocnog neba na sve moguce nacine
samo kako bih vidjela svoju zvijezdu?
Cak i kada znam da nemam nikakve veze sa oblacima niti mogucnosti sklanjati ih.
A ipak, trudila bih se i dalje...
Nije li tuzno
sto kula koja sam gradila do te iste malene zvijezde
jos uvijek stoji netaknuta, stovise, sa vremena na vrijeme i nadogradivana,
umjesto srusena onog trenutka kada su mi rekli da do zvijezda nije moguce doci?
A ipak, ja bih se trudila i dalje...
Nije li tuzno
sto kada gledam u nebo i ostale mnogobrojne zvijezdne na njemu,
kutom oka jos uvijek vidim nju, takozvanu „svoju“ zvijezdu?
Iako ona nikada nije bila moja. ..niti ce biti.
A ipak, ja ne mogu do kraja maknuti svoj pogled s nje.
Ne mogu...
ili ne zelim.
Kakogod, ona je tu.
Na mojem nebu.
Na mojem horizontu.
U mojem srcu.
Zauvijek?
Post je objavljen 16.01.2009. u 20:56 sati.