Marketing
Forwarduša - pet naj mjesta u vašem gradu!!!
Pošto komentirate da sam previše ljuta i neurozna, eto jedna nova forwarduša.
Doduše, još nije, jerbo ju ja započinjem.
Danas je u nekoj emisiji Vukmirica nabrajao svojih pet naj mjesta u gradu. Kako je on rođeni Zagrepčanin, tako su to bila mjesta u Bandićevom gradu. Nekad mojem.
I sad je slijedeći zadatak:
Vaših pet najdražih mjesta u gradu gdje ste se rodili/odrasli!
Pošto sam i ja osobno rođena Zagrepčanka, eto mojih pet najnaj mjesta, naravno iz onog najljepšeg (đačkog / studentskog) doba:
1. definitivno prvo mjesto za - pogled s Nebodera (ona ružna zgrada na Trgu Republike, pardon, Trga bana Jelačića). Kao prvo, u prizemlju te zgrade se prodavao, valjda prvi u gradu, hot dog. Nema veze koliko me majka doma našopala (a bila sam kost i koža, za razliku od mojeg brata - bucice) uvijek sam bila gladna i žicarila jedan hot-dog, čim smo bili u blizini. E da, a pogled - od onih dana kad sam bila klinka i tražila "našu" zgradu (koja se ipak nije vidjela) u smjeru Maksimira, do kisi-kisi malo kasnije, uz pogled na zgradu tadašnjeg trenutnog "ljubljenog". 
2. svi oni parkovi na Gornjem gradu (bilo je tu i nekih zapuštenih dječjih igrališta) i klupe na kojima sam se ljubakala. Znalo mi je biti zima i usred ljeta. Doduše, u to doba su djeca - mladi morali biti doma do 23 sata, ja osobno do 22:00. Sada tek izlaze van. Ehhh.... 
3. Maksimir - pošto sam odrasla nadomak samog maksimirskog parka - moje vrtićko doba je prošlo u igri na starom igralištu s bočne strane ulaza u park. Mama, (famozna Kraljica Majka) je bila domaćica, tako da nas je svakodnevno vodila, što dopodne, što popodne na ljuljačke. Puuno godina kasnije, u malo modernijoj izvedbi (humanitarni poklon - zaboravih koga) tu su se igrala i moja djeca - uz budnu pažnju dede i bake! I da, jedne stare godine, a bio je zapadao snijeg, (luda) mama nas je sve natjerala da se negdje oko 23:00 ludiramo po snijegu. Bilo je luuudo dobro. 
4. SC - preciznije rečeno dvorište Studentskog centra. To je bilo moje svakodnevno mjesto za izlazak u vrijeme srednje škole. Tu smo se skupljali (mi tzv. "hašomani" - tj. djeca u izlizanim trapericama i tatinim karirastim košuljama, tu i tamo netko u prsluku s resicama (moj tadašnji najnaj 
). Petkom se izlazilo i u sam SC na "ples" (čega zapravo i nije bogznašta bilo), dok su se subotom skupljali cigići i nesvrtani na pravom "disku", miješajući s nogama kako je to već bilo moderno u to doba (jelte ranih osamdesetih).
5. Ovdje sam se malo nećkala između zgrade mog faksa, jer sam tamo provela neke dobre, zabavne, lude i super godine ili ovog drugog mjesta, koji mi je zapravo donio mnogo znoja i dosadnih napornih treninga, bez nekih većih rezultata - no, pošto su me na tom mjestu naučili da čovjek mora biti strpljiv i da dugotrajnim zalaganjem možeš doći do cilja - moje peto mjesto je prastara, neugledna, malecka, prašnjava, smrdljiva dvorana Akademskog judo i hrvačkog klupa "Lika". Još uvijek se nalazi u dvorištu jedne od onih zgrada koje gledaju na tzv. Džamiju (pojma nemam kako se sada zove taj trg, nekad je to bio Trg žrtava fažizma - možda čak i isto??) - odnosno Muzej (kakve?) umjetnosti.
Eto, sad ste vi na redu. Neću za početak nikoga prozivati. Javite se tko prvi nastavi niz. 
Post je objavljen 16.01.2009. u 19:41 sati.