Porijeklo naziva 'ganga' još uvijek nije dovoljno istraženo dakle niti potvrđeno. Mišljenja su različita. Jedno od njih povezuje riječ 'ganga' sa albanskom riječi 'kang' koja znači pjesma, veselje, zabava... Drugi smatraju kako dolazi od slogova 'gan...gan' kojim gangaši prate pivača. Postoji i mišljenje kako je ganga dobila ime prema zvuku gusala (gun, gun, gan,gan).
U topografskom smislu, kolijevka gange je Dalmatinska zagora, područje oko Imotskog. Navodno je u Hercegovinu prenesena u drugoj polovici 19. stoljeća no postoji velika vjerojatnost da se to dogodilo i ranije s obzirom da je Hercegovce i Imoćane povezivao svakodnevni život.
U gradovima i na selima su postojala dva sasvim različita glazbena svijeta koji se nisu ispreplitali, a sve to unutar jedne male geografske površine, ponegdje i doslovno malih udaljenosti. Ganga je čista narodna popijevka, nastala u ruralnoj sredini.
Jos uvijek je otvoreno pitanje da li je nastala u jednom ili istovremeno u nekoliko mjesta odakle se dalje širila. Kako god bilo, jedno je sigurno, ona je karakteristična za hrvatsko stanovništvo s ovog Dinarskog područja. Upravo zbog toga je uvijek bila karakterizirana kao nesto ustaško i nacionalističko zbog čega se ulagao trud u njeno zatiranje.
Gange je moguće u potpunosti shvatiti samo gledajući ih u okvirima tadašnjih društvenih, kulturnih i političkih prilika.
Ganga je način višeglasnog pjevanja no u nedostatku društva može se pjevati i jednoglasno. Ukoliko se sakupilo društvo, broj gangača ovisi o slaganju glasova ali i o jačini glasa pivača predvodnika jer njegov mora nadvisiti ostale. Visina i brzina napjeva ovisi o mogućnostima pjevača.
Tko nije čuo ganganje, poprilično mu je teško opisati o kakvom je pjevanju riječ, pri kojemu je prateći glas uvijek viši u odnosu na vodeći. Ganga doista može biti i gruba i nježna, nasrtljiva i plaha, silovna i tugaljiva, redovito se ne pjeva sjedeći i ne upotrebljava se jezik nego grleni način pjevanja.
Glavni pjevač, pivač, započinje gangu i predvodi ostale u pjevanju. Za njega se kaže da piva, vodi ili priginje. Pratioci se nazivaju gangaši i oni gangaju, prate ili preuzimaju.
Gangaši prihvaćaju kada pivač završi prvi stih, svi zajedno nastavljaju drugi i završavaju. Pivač piva tekst i melodiju dok gangaši prate u istom ritmu. Gangaši imaju slobodu odlučivanja kako će pratiti pivača pa pjevaju po vlastitom izboru: gan, gen, gun, gn, gin. Ipak, najčešće gangaši izgovaraju: gan, gan.
Čast je biti glavni pivač pa je često natjecanje tko će prvi započeti pjesmu.
Postoji nekoliko tipova gangi koje su se različito razvijale a nazive su dobivale po područjima, često nazivima mjesta a nešto rjeđe po zaseocima. Općenito govoreći, njezini oblici s desne strane Neretve su nešto razvijeniji dok je ganga sa lijeve strane nerazvijenija u tvorbi kako melodije tako i u pratnji. Iskusno će uho gangača odmah prepoznati iz kojega je kraja ganga.
S obzirom na tekst, ganga je lirska dvostruka pjesma, pisana u desetercu, najkarakterističnijem stihu narodnih pjesama.
Tematski je raspon gnage vrlo širok, u njoj se vide stavovi pojedinaca i grupe ljudi prema životu o kojem pjeva na vedar, duhovit, ironičan i satiričan način. Najčešće ipak govori o društvenim i ljubavnim temama.
Ganga se pjeva u svim svečanim ali i svakodnevnim trenucima. Dakle, pjeva se na svečanostima, seoskim dernecima, pazarnim danima, na blagdane, za kolanja, za sijela, za listanja duhana, poljskih radova, zajedničkih putovanja... U stvari pjevala se u svim trenucima osim na sprovodu iako ni tada nije rijetkost da se zaori na povratku posmrtne povorke kućama.
Ganga se priziva podjednako u boli, tuzi, razonodi, veselju, dokolici, sreći, ljubavi a pjevaju ju i momci i djevojke, i muškarci i žene.
Ganga se ne može notno zapisati, prenosi se s koljena na koljeno. Dok se jedne pojavljuju druge nestaju a i svaki ju pjevač izvodi na svoj način. No postoje neke popularne koje su opstale dugo vremena.
Ona pripada osebujnom glazbenom svijetu centralnog dijela dinarske zone, zbog povijesnih prilika oslobođenom utjecaja tradicionalne zapadnoeuropske kulture. Zbog toga je u mnogočemu tuđa i oprečna poimanju pjesme europskih naroda.
Izvori informacija:
Šime Čagalj, članak 'Ganga – kao oblik usmenog izražavanja, objavljeno 1979. u glasilu splitske Bogoslovije “Put”
dr. Nikola Buble, “Glazba kao dio života”
Petar Oreč, rad pročitan je na Znanstvenom skupu o narodnom pjevanju - Gangi održan u Imotskom, 25. studenog 1989.
fra Branko Marić, članak 'Hercegovačka ganga', objavljeno 1934 u Napretkovom 'Hrvatskom kalendaru 1934.'
Mladen Vuković, 'Gangaši – naši prvi etno glazbenici' 2005
članak Okrugli stol, objavljen na www.imota.net
Post je objavljen 16.01.2009. u 17:51 sati.