Marketing
Misli na "ledu"
Veselju snježnih radosti kao da se bliži kraj... još obronci Zagrebačke gore odaju čaroliju zime i bilo bi dobro ovaj vikend iskoristiti u nekoj šetnji i uživanju u zimskim radostima. Mislio sam svoju kumicu povesti na sanjkanje..ali, ima strašnih obveza i, planovi otpadaju. Eto, nema još sedam godina a već se nemreš s njom dogovoriti..kaj bu tek za koju godinu? Mala je već sad rasprodana.. ali mi je rekla..kume, drugi vikend..eh, zlato drugi vikend nemre kum...jer, evo i ja imam nešto planirano...ali, ma složit ćemo nešto.
Ludilo na poslu ne posustaje, panika sve veća, strahovi sve jači... Nisam siguran da se trenutno mogu ponadati i vidjeti kraj ovoj situaciji, ali znam da više nemam ideja, da sam totalno u autu i niš ne kužim... ali, kao da i ne želim kužiti.....
Dan nekih raspleta...pomiče se...od utorka ćemo, možda mirnije disati, možda od srijede, četvrtka i odahnuti u ovoj plinskoj krizi..Hoćemo li? Sad sam već polako zabrinut ovom situacijom. Mislim da će ovo imati velike posljedice na već posrnulu privredu, i sa strahom, očekujem vijesti gospodarstvenika..koji su, kao i mnogi, zatečeni i iznenađeni ovom plinskom situacijom. I pitam se, po ne znam koji put, koliko nam se puta mora ovako nešto dogoditi da bi shvatili onu staru poslovicu Uzdaj se u se...! Ne, uvijek mislimo i samouvjereni smo, neko drugi će, neće se to nama dogoditi, ne može do toga doći ni po najgorem scenariju.... Izjave naših Vladara toliko su samouvjerene i rječite, da bi čovjek mirnog sna prespavao..barem ovu godinu. Tako je bilo i sa financijskom krizom..nas sigurno zaobilazi, za par dana.. bit će mali eho kao posljedica okruženja, a nakon koje noći....stežimo remene! Panika!
I ovo sa plinom, jednako mi zvuči... krenulo je sa..imamo mi, nema frke, sve je u našim rukama! I jest, u rukama distributera koji su, potjerani u ovu hladnoću, na neugodan i nezahvalan zadatak... zatvaranje ventila potrošačima.. 
i te «kategorije», kao izmišljena priča, polako, ali sigurno, na «prirodan» način smanjuju potrošnju, stabiliziraju mrežu opskrbe..i svima dobro – kaže naše rukovodstvo..A je, baš je dobro, zamislite logike... primjenjujući odredbu «gašenja» grijanja u ugostiteljskim objektima.. zbog nekoliko desetaka četvornih metara ugostiteljskog objekta koji više služi kao radnička menza, ali sa puno višim cijenama, četiri objekta sa po četiri kata poslovnog prostora ostala su bez grijanja.. i ne, niko ne razmišlja o tim ljudima koji tamo moraju raditi, niko ne misli neki ustupak, izuzetak, napraviti, pa neka i zatvore restoran.. nego, pomalo ironično stiže pojašnjenje..pa kad je sve na istom ventilu, nismo mi krivi.. I ne, ne osuđujem niti zamjeram tim jadnim ljudima koji su mnoge neugodnosti doživjeli prilikom izvršavanja ovih zadataka..zamjeram sustavu, zamjeram nama samima.. Pitam se gdje smo izgubili onu toplinu, ljudskost, razumijevanje?
Ipak, i ja sam potrošač tog plina..kažu zaštićeni.. kućanstva nisu na udaru za obustave isporuke..nismo? Ali, i nama se nešto događa.. plin je slab, gasi se šparhet ( možda bi objašnjenje bilo da dizne treba mijenjati?)..događa se pritisak... smanjen.. lagana, neprimjetna štednja.. sve je dobro dok i mali plamičak gori.. Kažu, rezerve su za 13 dana.. neki dan sam slušao neke veće brojke..i ne znam kako da sad to tumačim... kažu.. ušteda je oko 18%..isključivanja i obustave isporuke se nastavljaju, rezerve se nekako brzo tope.. kao da njima dani idu brže nego nama..
Najnoviji pozivi političara kao da unose mali, dodatni, nered... ljudi se pozivaju na nedozvoljavanje distributerima pristupa ventilima koji plin znače.. Računice pokazuju..bolje i kaznu platiti nego izigrati povjerenje ino-kupaca. Slušam, MIO Osijek, koji je konačno u nekom zamahu proizvodnje, doveden je pred zid.. upitna je isporuka, skoro gotovih, motokultivatora Japanskom naručitelju.. Ne zaboravimo, ovaj Ugovor, sa ozbiljnim partnerom sigurno ima i kaznene klauzule za ne isporuku u roku. Pitam se tko će snositi te penale? Nije li država ta koja treba i mora zaštititi i podržati takve proizvođače, osigurati im nesmetanu proizvodnju...? Ne vuče li to za sobom i druge posljedice.. posljedice za ljude koji tamo rade..? Osijek, Slavonija.. koja tek, laganim i stidljivim koracima kreće naprijed...dovedeni su u nezavidnu situaciju...platiti kaznu i nastaviti proizvodnju ili «poštivati» pomalo čudne odluke?
I sav sam zbunjen vijestima ovih dana... ne volim ih niti slušati, ali od nekih, jednostavno, ne možeš okrenuti glavu... Ne, ne smijem se niti prisjećati kako su ljudi, na moralnoj i ekološkoj osnovi, pozivani da prelaze na ekološke izvore energije... a sada, taj ekološki izvor nekako, kao da ide u vjetar...ili niz vjetar..nekima na ruku, drugima na muku!
I kako biti imun, kako ne osjetiti muku tih ljudi koji su izravno pogođeni ovim mjerama.. slušam neke naše kupce... ma ljudi, pa ja, ja doista ne razumijem kako oni u ovim uvjetima opstaju... ako nije porez, onda je repromaterijal, ako nije repromaterijal onda je nedostatak financijskih sredstava, neplaćanje kupaca, ako i to kojim slučajem nekako usklade, eto, nestane energije... osnovnog pokretača...i sada...sada i porez, i repromaterijal i neplaćanje kupaca ispadaju mačji kašalj..... Samo, nešto mi palo na pamet... državi će nedostajati prihod od PDV.... .već vidim, bit će nekih novih nameta, obveza, trebat će to pokrpati...a tko, tko će pokrpati ove privrednike koji tonu ovakvim mjerama još dublje?
Uf, jesam se baš upustio u neke misli.... idem, pauza je gotova, vraćam se u stvarnost... i konstatiram.. na žalost, ovo nije bio san, ovo nije bila izmišljena priča.... ovo je stvarnost....
Post je objavljen 16.01.2009. u 13:40 sati.