Snijeg me je zatrpao.. Skroz..
Sad sjedim i malo gledam preko puta kroz prozor, kad me ono blještavilo sa susjednog krova zaslijepi.. au*.. kao da gledam u sunce, smo mi se neće vid pomutit, ali nikad se ne zna. Kad nešto zaboravim, a važno je, što mi se događa često, osjećam se kao da sam pod snijegom bez lopate, a i da ju imam ne bio mi koristila. Moram se SaMa izvući. Koje je moje prokletstvo? izađep van, vidiš puno dječurlije, grudaju se, sve je to ok, nek uživaju, onda iz inata (pitaj Boga kojeg) i tebe pogode. U ovom slučaju, mene.
Jednom kad je gruda naletjela na mene, nisam vidjela od koga. Ali sam razmišljala o takvim stvarima kakve inače ostavim po strani, ali najvažnije su. au*. I onda dolazi gruda. Pogađa me, ja se trgnem, nema nikoga, i shvatim da se trebam uozbiljiti i početi razmišljat kao zrelija osoba. A onda se on stvori, pogledam ga sumnjičavim pogledom. Znam da on zna moju tajnu. Znao je da sam sada najviše o tome razmišljala. Rekao je da nisam ja kriva, i da ono kad su me izvrijeđali da sam bezosjećajna, da je to samo jer su neznalice. Možda. Ja vrlo rijetko plačem, pa me to nije dirnulo ili uvrijedilo, ali kad mi se vrate uspomene u podsvijesti ja teturam. I on to zna. Ama meni je dobro, i nadam se da će ovo razdoblje mog života prestati, jer pomalo mislim da mogu što hoću, što "oni" znaju kako mi je, . Ima i gorih. Onda ja pomislim pomoći ću im. da. Suosjećat ću mna pravi način. No moram sebe sredit. Da. Imam dovoljno duha za liječenje, ja nisam centar svijeta jer ni ne znam što je svijet i tajk njegov obujam. Ne, ja sam tek mala kap koja izbjegava biti suza ali voli biti otrov. I druge ubijati u pojam, pa nek si misle. Ne to ne ide tako i ja to znam a sad moram na tome poraditi. au*.
so long.
Post je objavljen 16.01.2009. u 13:10 sati.