Marketing
Bjelilo protiv crnila
Dugo nismo imali ovako lijepu snježno bijelu zimu, ali po običaju nemamo vremena ili volje uživati u ljepoti ambijenta. Ipak nedavno smo uzeli saonice i krenuli u brdo na sanjkanje i bilo nam je lijepo i veselo. E kad bi barem snijeg mogao prekriti ljudske zlobe i zavisti. Eto baš danas onako iz dosade zalutam ne nekakve web stranice, pa vidim da me neki mrze (a da mi nije baš sasvim jasno zbog čega). Nisam imao mira dok nisam nazvao prijatelja (vrhunskog informatičara) i onako kao od šale, sa 2 -3 klika otkrismo tko se krije iza nekih pljuvanja na jednom forumu, i iza postavljanju linkova na moj blog u stilu „dođite vidjeti što taj neuki piskara“. Pomislih odmah kako nisam niti prvi niti zadnji kome se slično događa. Moram priznati da nama u Novoj Gradiški (pa možemo reći i u Hrvatskoj) poodavno nije stran jal i zavist prema drugima, a po mom mišljenju to je i jedan od razloga što se ovaj grad nije brže i bolje razvijao i u prošlosti. Zamislite, blati me čovjek koji mi pruži ruku kad me sretne, biva ljubazan i srdačan, katkada me zamoli za neku malu sitnu pomoć (koju mu nikad nisam odbio) i sve u svemu umjesto barem elementarne zahvalnosti, on i njemu slični po meni „udaraju k'o Maksim po diviziji“. Ima ona narodna izreka da se „iza dobrog konja prašina diže“, no ruku na srce i narodne izreke su relativna pojam i često je to arhaizam neprimjeren vremenu u kojem živimo. I naravno da ću u ovom slučaju samo „tek rukom s ramena trunčić stresti“ ili uputiti mrziteljima iskreno sažaljenje i iskreno poželjeti da to malo svog životnog vremena na ovom svijetu radije provedu u ljubavi prema nekom a ne u mržnji. Mene ne moraju voljeti, ali će im biti lakše ako me ne mrze. Bog kazni i nagradi svakog po zasluzi, a netko s nagradom ili kaznom živi i to mu očito nije lako (zato opraštam). U prethodnom postu Rib@rnica predlaže zaleđivanje ne baš lijepih sjećanja i doista ne bi bilo loše kad bi se to moglo. Ponekad razmišljam da svi mi gotovo svakodnevno prolazimo nekakve mijene (kao plimu i oseku, ili noć i dan ili 4 godišnja doba ili rotaciju u krug). Drugim riječima, kad smo kakve volje. Sinoć su mi sin i supruga rekli:„A zašto ti ne bi uzeo gitaru pa nama malo večerom zasvirao?“. Nisam im ništa rekao jer ne znam da li su se zafrkavali ili stvarno to mislili. Danas nekako o tome dosta razmišljam. Nekad sam puno svirao, pisao i skladao pjesme, a sada me niti najmanje ne vuče želja za tim. Nisam vješt u glumljenju dobrog raspoloženja, a baš sam se sinoć sjetio i velikih radosti tijekom boravka u Zagrebu u vrijeme studentskih dana. Kako smo se samo znali beskrajno zafrkavati i smijati dan i noć. Sad kad gledam na to, kao da je sve bilo u nekom drugom vremenu pa ili na drugom planetu, u drugoj galaksiji koja jednog trena propala kroz Crnu rupu koja proždire sve i svemu je kraj i početak.
Post je objavljen 16.01.2009. u 12:51 sati.