Do sada sam mislio da smo imali peh s kolektivnim ludilom koje je dolazilo s istoka, a sada smo izgleda suočeni s kolektivnim ludilom sa zapada. Uzrok ludilu, kolektivnom ludilu su naši dragi susjedi Slovenci (od sad ih zovem „komšije“) koji su u svojoj vanjskoj politici prihvatili sve obrasce velikosrpske politike: iracionalnost, bahatost, izmišljanje i laganje, obmanjivanje sebe i drugih, mitsko prizivanje prošlosti, pretvaranje narodne legende u stvarnost, blaćenje i šovinizam prema ciljanoj meti prema kojoj je usmjerena homogenizacija slovenske nacije.
Nedavno je počela slovenska propaganda mitova. – Slovenci su stoljećima pomorski narod!
A gdje su onda ti slovenski pomorci, njihova imena i imena njihovih brodova, trgovačke rute po svjetskim morima i Sredozemlju i Jadranu po kojima su se kretali? Gdje su slovenska brodogradilišta kroz povijest, kako se zove ijedan slovenski admiral, gdje je bilo sjedište slovenskog admiraliteta? Do sada nije bila nepoznanica da su Slovenci malograđani, ali da su tako veliki malograđani - fakat nisam znao.
Ne bih sada htio govoriti o ratnoj mornarici kneza Domagoja koje je potuklo Mletke, ili kralja Tomislava iz X stoljeća poslije Krista, ili hrvatskoj Dubrovačkoj Republici i njenoj trgovačkoj floti kroz više od 500 godina mračnog srednjeg vijeka pa sve do Napoleona, da ne bi Slovenci pali u bad. Žao mi ih, ali moram reći: tuđe neću – svoje nedam! Dakle, svoj dio Savudrijske vale, za koju nas Slovenci optužuju da smo joj čak i ime promijenili jer da je to Piranski zaljev, ne dam! Pa Slovenci, ako smo promijenili ime Venecijanskom zaljevu u Jadransko more, onda kako nećemo promijenit ime Piranskom zaljevu. Pa kaj je vama?
Ne dam Slovencima ni otvoreni izlaz u međunarodne vode preko hrvatskog mora. Ne dam! Ne dam im ništa, jer se ne ponašaju u europskom duhu, ili možda se ponašaju baš tipično u europskom duhu, onom starom duhu koji je kroz stoljeća osvajao i kolonizirao pola svijeta ili više, i otimao ljude iz Afrike da rade kao robovi na plantažama europskih „civilizatora“ po Americi i Karibima.
Slovenci nas optužuju za okupaciju!
Teške su to optužbe onih koji vanjsku politiku vode nagonski, bez mozga, pameti i diplomatskih uzusa, koji koriste udbaše tipa Jelinčića, koji je bio suradnik Udbe u bivšoj SFRJ, da crta karte o „Velikoj“ Deželi, majke ti, i koji doslovno pod okupacijom drže vrh Svetu Geru na žumberačkom gorju (gdje drže malu vojarnu s naoružanim stražarima koji već 17 godina pomno prate hrvatske izletnike i planinare, vjerojatno sve redom hrvatski zločesti špijuni), i to od 25. lipnja 1991. kad smo se de iure razdružili istovremeno od države koja je i njih i nas napala. Priznajem, naš predsjednik Tuđman iznevjerio je tada sporazum o zajedničkoj hrvatsko-slovenskoj obrani protiv JNA, ali Slovenci nam to nikada i nisu predbacili. Slovenci su nekadašnjim hrvatskim štedišama Ljubljanske banke uskratili njihovo osnovno pravo na svoj uloženi novac, i optužuju Hrvate za sve i svašta, a jedini Balkanci u ovom čudnom sporu su Slovenci, jer se ponašaju kao notorni Balkanci. Sramite se, Slovenci!
Veto Slovenije za daljnje pregovore o pridruživanju Republike Hrvatske u punopravno članstvo EU ima i svoje dobre strane, naime, kao naivni narod sačuvati ćemo svoj nacionalni suverenitet kojeg su Slovenci prodali u bescjenje na Velikog Brata, tog liberalnog EU i NATO mastodonta. Sada su Slovenci nitko i ništa u EU, a strogoću misle da treniraju nad Hrvatima, ali, to je račun bez krčmara! Nedavno su im njihovi neposredni sudjedi Talijani poručili da ne treba slovensko ratno zrakoplovstvo jer im je dežela premala za okret mlaznjaka na nebu, i da stoga obranu zračnog prostora Slovenije preuzima Italija, preko Natopakta. Evo vam Slovenci vašeg suvereniteta – sad vam je na jelovniku iz dana u dan spaghetti a la rimljanez! Kako se ono zove vaš Ante Pavelić? Aha, Dmitrij Rupel, a vaš Vojislav Šešelj, a da, Jelinčić (Đapićev prijatelj). I, Slovenci, za informaciju vama, hrvatska mornarica sudjelovala je uvelikoj bitci protiv osvajača Europe – Osmanskog Carstva, naravno, ne samo kopnenoj nego u najvećoj pomorskoj bitci u Sredozemlju, onoj kod Lepanta, što je odjeknulo na cijelom Okcidentu – sve do naših dana! A da nije bilo cijenjenog Franca Prešerna, danas biste bili cijenjeni alpski Hrvati, i naša predstraža na zapadu – ovako ste postali alpski janjičari, kranjski dotepenci!
Iskreno, žao mi vas je – kao da gledam užarenu Srbiju na Gazimestanu, 1989. godine; a tek je prošlo 20 godina od tada, niti jedna generacija!
Treba li bojkotirati slovenske proizvode – naravno da treba! Treba li Slovencima reći ono što ih ide? Naravno da treba!
No, Slovenci, hvala vam na vetu. Time nas štitite od nas samih jer mi, naivni, mislimo da u EU teku med i mlijeko, i da uslaskom u NATO više nikada nećemo biti napadnuti, doživjeti agresiju.
Vi i Srbi ste najbolji primjer kako su frustrirani uvijek spremni na agresiju i okupaciju.