Marketing
Snježna kralj... ovaj... baka - Turopoljka
(došla svježa pošta, pa kako da ne podjelim...)
Ma nu koji lipi smješko... tj. snješko... tj... baka Turopoljka.
Baka Turopoljka me zvala Marek, Bog joj da pokoj duši...
a kad vidin ovu snježnu baku, sitin se toga i sitin se nje.
I njezine orehnjače.
Nego, ne bi Marek bila Marek da post ne zaključi malo gledajući onostrano.
Tj. očima vjere...
(a šta ću tako mi se blog zove)
Šta san ono tila reć?
Aha...
Eto, priznat ćete lip spomenik. Lip smješko. Šesna baka.
Koliko je tribalo vrimena za ovo?
Ma kolko je da je...
Bila je to sigurno dobra obiteljska zabava. Korisno obiteljsko druženje.
Puno bolje od buljenja u ekran, jel da?
I da pitaš ovu dicu šta im je draže - 1.pravit snježnu baku ili 2.gledat televiziju sigurno bi odgovorili (ka i Toni kad san ga pitala jel mu draže 1.gledat vatru ili 2.televiziju...) - ONO PRVO!
A zanimljivo je i to KOLIKO VRIMENA TROŠIMO ZA PROLAZNE STVARI, topive, vremenite...
S koliko žara se nečem možemo predati radi topivih vrijednosti...? prolaznih?
Zanimljivo je zato spomenut i MALU TEREZIJU koja je sve - i tako naizgled obične male stvari, radnje, ... pretvarala u nešto što ima
NADNARAVNU VRIJEDNOST, netopivu, vječnu...
tako što bi sve činila - ZA ISUSA! jednostavno. I jedan obični korak ne bi bio običan korak. Bio bi to za nju molitva - za nekog misionara.
Jedno pisanje jednog običnog slova... bio je čin LJUBAVI za Isusa...
E, al ja nisan Tereza. Ni ti nisi Tereza.
Pa šta... Ipak možemo pokušati napraviti snježnu, topivu, baku...
s neotopivom nadnaravnom vrijednošću...
ako u snjijeg utkamo ono BITNO -
LJUBAV ZA ISUSA
Post je objavljen 15.01.2009. u 21:28 sati.