Marketing
zlatko i dunja: ribari ljudskih duša
1.
Ante Tomić je u veselom članku u "Jutarnjem" obrazložio zašto smatra da je velečasni Zlatko Sudac zreo za ludnicu ili za sudnicu, luđak ili prevarant.
Tomić u oba slučaja vidi samo loše. Luđake sažalijeva, nad prevarantima se zgraža. Luđak je - siromah - jadan, prevarant je pokvaren. Ne zna se što je gore. Ništa treće mu ne pada na pamet.
Ako je sam Sudac uvjeren da može levitirati, onda je zaista jadan, a oni koji mu vjeruju još jadniji. Međutim, ako svjesno laže, to ne mora značiti da je pokvarenjak, da to radi iz zlih namjera, koliko god pri tome bio štetočina, te ga treba braniti od tako pojednostavljenih gledanja.
2.
Što radi je znano, ali zašto to radi nije izvjesno. Osnovno je da li velečasni (što nije karakteristika nego zanimanje) iskreno vjeruje u postojanje Boga i koliko duboko je uvjeren da postoji blaženstvo raja u vječnom životu do kojeg se može doći jedino prihvaćanjem i poštovanjem svih budalaština na kojima insistiraju djelatnici navodne filijale nebesa na zemlji.
Ako velečasni Sudac zaista iskreno vjeruje u postojanje Boga i uvjeren je da se u raj može doći lizanjem oltara i plaženjem pred samoproklamiranim Božjim namjesnicima, onda se on, u najboljoj namjeri, zabrinut za sve grješne duše, želeći ih pridobiti Istini Spasenju, lako može odvažiti za niz - prema tim uzvišenim ciljevima neznatnih - izmišljotina i opscenarskih trikova, tj. laži. Dapače, uvjeren da je laganje grijeh, možda se žrtvuje podvrgavajući se grijehu kako bi druge spasio. U tom je slučaju njegovo šarlatanstvo za njega herojstvo jer riskira besmrtnu dušu za dobrobit onih koji mu nisu ni rod ni pomoz' Bog.
3.
Čak i u slučaju da velečasni Sudac zna da je Bog izmišljotina, a nakon što ti grobar preko riti zadnju grudu zemlje hiti za pokopane nema više nikada ništa, da su bulažnjenja o posmrtnom životu vječnom puste tlapnje, njegova rabota ne mora nužno biti zlonamjerna. Dovoljno je da je uvjeren kako su religija i Crkva korisne pojave koje pružaju ljudima nekakve blagodati u životu, pa da je svaka laž koja ih podržava, održava i jača dobrodošla. U tom slučaju, ako se radi o dobru koje se postiže izmišljotinama, ni nema drugog načina da se ono postigne i održava osim da se ljudi filaju i futraju sve novim i novima blesavoćama.
4.
U krajnjem slučaju, možda misli - jebeš Boga i dobrobit naroda. Crkva pruža lagodan, siguran i dobar život brojnom sloju svojih službenika, što je za njih svakako dobro, a to što se taj trutovski život događa na grbači i štetu bedastih i lakovjernih - sami su si krivi. Brzi i snažni mesožderi proždiru glupe biljojede, to je zakon prirode po kojemu i tusti popovi žive na račun onih koji i sami vide svoju svrhu da ih se tretira kao ovce, vodi za zvonom, muže, striže i nabija na ražanj.
5.
U tom smislu daleko su nepošteniji oni koji navedeno pod točkama 2. i 3. pokušavaju postići pribjegavajući više ili manje domišljatom mudroserju, a oni koji djeluju u skladu s točkom 4. naprosto su paraziti.
6.
Dosjetivši se da može djelovati i putem knjige, velečasni Sudac je našao idealnog suradnika u Dunji Ujević. Ili se ona dosjetila njega, manje je značajno tko je kome prišao i kome je zamisao pala na pamet. Bitno je da se našao savršen par. Dobitna kombinacija, eksplozivan spoj, ubojiti dvojac.
7.
Dunja Ujević živi od pisanja već desetljećima. Devedesetih godina bila je jedan od korifeja hrvatskog novinarstva, jedan od njegovih stupova, jedna od onih koji su davali osnovni ton i usmjerenje. Njeno viđenje novinarstva najbolje je vidljivo iz njezine izjave da je spremna lagati u interesu domovine, koju se također može ocijeniti da je s ponosom može reći samo netko vrlo glup ili vrlo pokvaren. Ako se ne varam, za takav stav i djelovanje svojevremeno je nagrađivana nekakvim predsjedničkim lentama i državnim odličjima, da ne griješim dušu; u svako slučaju bila je obdarena osobnom Tuđmanovom blagonaklonošću i javnim priznanjima.
Na njezinu žalost, vremena su se donekle normalizirala, pa državna potpora nije više tako neupitna i jednodušna, ali je društvena ostala dovoljna da se može upustiti u pothvate poput ove knjige o Sudcu. Razočarana u državu i svjetovne sile, okrenula se drugim, moćnijim osloncima. Recimo Bogu. Ako je korisno lagati za državu, kako ne bi bilo boguugodno izmišljati u njegovu slavu? Ako je časno lagati u korist režima, kako ne bi bilo još i više privoditi zabludjele ovce Bogu i Crkvi, pa i pomoću izmišljotina kad nema boljeg načina?
8.
(Usput, to što takvo prenemaganje spušta u Sudčeve i Ujevićkine džepove i blagajnu izdavača zamamne svote, sitnež je prema uzvišenom cilju spasenja duša, ali sladak zalogaj kojim se može ublažiti eventualna gorčina.)
9.
Ako nekome nije jasno tko je zapravo velečasni Sudac i kakva je njegova rabota ili mu je Dunja Ujević nepoznata, pa je ovdje napisano prva informacija o njoj, to da su našli upravo jedno drugo više od svega i sasvim dovoljno govori o svakome od njih.
- vidim da je ovaj post pobudio znatno zanimanje, pa dodajem još jedan tekst na istu temu -
Post je objavljen 15.01.2009. u 11:56 sati.