Što to znači živjeti izvorno?
Kakav je to život?
Što radi onaj koji živi izvorno?
Na koji izvor se to uopće misli?
Postoji li neka osoba ili osobe koje nam mogu biti uzor i vodiči?
Od koga možemo naučiti živjeti izvorno?
Želimo li uopće živjeti izvorno?
Da li je naš trenutni način života izvorni život? (Hm, teško da je:)
Mogu li nam predsjednik, premijer, kardinal, šef, mama, tata, prijatelj ili bilo tko iz okoline pomoći da živimo izvorno?
Zašto ja želim živjeti izvorno?
Kao prvo, čovjek se mora zapitati (a i ne mora se puno pitati, on to zna u sebi i bez da ga se pita) je li zadovoljan sa svojim životom ili nije? Onaj koji je zadovoljan može slobodno prestati s čitanjem ovog posta i posvetiti se nečem što će mu više koristiti (kao što je npr. gledanje tv-a, čitanje dnevnih/tjednih novina ili neka srodna korisna aktivnost). Onaj tko nije zadovoljan, tj. koji osjeća/naslućuje/zna da neke stvari ne štimaju i želi ih promijeniti, neka nastavi istraživati zajedno samnom.
Istraživanje je, naime, neophodno zato jer gotovo da i nema nekih referentnih točaka i ljudi na koje se na ovom putovanju možemo osloniti. I jasno je da nam predsjednik, premijer ni svi oni gore nabrojani ne mogu puno pomoći u težnji da živimo onako kako u sebi osjećamo da bi trebali (iako nam svatko od njih, na njemu/njoj svojstven način može prilično odmoći i odvući nas s puta koji nas zove i mami i preklinje da mu dođemo). Prepušteni smo, dakle, u priličnoj mjeri samima sebi, iako ne potpuno. Nismo mi baš toliko usamljeni koliko se možda čini. Kroz povijest su postojali ljudi, a postoje i danas (iako su manjina i razasuti po raznim dijelovima svijeta) koji su svjetionici i sebi i nama. To su često marginalci, umjetnici, pjesnici, pisci, poneki smatrani luđacima, a poneki i bili (ili postali) luđaci, ponajprije zahvaljujući teroru koji je sistem vršio (ili vrši) nad njima ili možda zbog ismijavanja okoline ili nerazumijevanja ili bilo kojeg drugog razloga (van Gogha se može ubrojiti u tu skupinu koja je ismijavana i koja je živjela u bijedi, a danas se bogataši otimaju za njegove slike i nude milione).
U svakom slučaju, u svakom dobu postoje ljudi koji odbijaju plivati niz struju, jer struja ih ne zadovoljava, i kreću svojim putem, poneki svjesni rizika, poneki i ne razmišljajući o riziku, jer za njih alternative nema. Oni će živjeti onako kako smatraju da treba ili će radije umrijeti.
Međutim, za nas obične smrtnike, takav radikalni pristup nije neophodan. Može se i drukčije.
Problem društvenog sistema je, u osnovi, u tome što on ide na ruku manjini, a na štetu većini. Ova tvrdnja je teško osporiva, ali je zato na bezbroj načina opravdavana. Govori nam se npr. kako je to normalna stvar da u svijetu nekih 500 pojedinaca u svojim rukama drži oko 70% (!!!) čitavog svjetskog bogatstva. Normalno je da svaki dan u svijetu oko 30 000 djece umre od gladi, dok u isto vrijeme npr. u SAD-u velik broj ljudi umire od debljine. Normalno je da se zadnjih 10 000 godina kontinuirano barem u nekom dijelu planete ratuje (normalno je zato jer bi inače propali proizvođači oružja, a kako bi čovječanstvo moglo podnjeti gubitak jedne takve plemenite djelatnosti; zato ratujmo kako ti jadničci ne bi propali). Normalno je da vi ili ja slažemo police u nekom trgovačkom centru ili radimo neki drugi zatupljujući posao, kako bi se velika duša Todorić ili velika duša Pevec (sami umetnite ime svog omiljenog tajkuna) bogatili i kupovali pizdarije koje ni jednom normalnom ljudskom stvorenju nisu potrebne. Normalno je da je šačica moćnika preko svojih pouzdanika političara (zakonodavaca) donjela zakone o radu (i sve druge zakone) koji idu u prilog njima, a na štetu većine. Sasvim je normalna i prirodna stvar da vi ili ja 40 svojih sati tjedno prodajemo svome poslodavcu za veći ili manji iznos (češće manji) i tako im zapravo prodajemo svoje živote radeći poslove koje ne volimo kako bismo uspjeli preživjeti.
Normalno je da živimo u sistemu koji se temelji na hijerarhiji. Normalno je da su neki u hijerarhiji gore, a neki dolje. Normalno je da je samo šačica gore. Normalno je da ta šačica ima kontrolu nad policijom i vojskom pa ako se netko usudi pobuniti, tu je sirova sila (i to legalna) koja će tu pobunu brzo sasjeći. Normalno je da čovjek u svojim mlađim danima kupi stan na kredit i onda robuje tom kreditu i toj banci veći dio svog života. (Pa ne bi li svrha sistema trebala biti da svojim članovima omogući što je jednostavnije moguće ostvarivanje osnovnih uvjeta za život?) Normalno je da nam se svakodnevno ispiru mozgovi putem svih mogućih elektroničkih i tiskanih medija. Normalno je da nam se bezočno laže u lice u vezi svega i svačega. Normalno je da se naše pravo glasa manifestira isključivo svake četiri godine na tzv. demokratskim izborima kada nam se pruža prilika da od nekoliko govana odaberemo ono koje najmanje smrdi i da poslje toga sljedeće četiri godine ponovo budemo kuš jer mi smo imali priliku odabrati pa sada neka i snosimo posljedice. Sve je to normalno i nama nema druge nego da vjerujemo našim vođama i živimo na isti ili sličan način kao svi oko nas.
Ma je li to zaista naš jedini izbor? Možemo li se othrvati tom stisku anakonde (sistema) i živjeti više u skladu sa samima sobom, u skladu s drugim ljudima, u skladu s prirodom?
Možemo.
Ali to nije tako jednostavno.
Ali ipak - možemo, bez obzira što nije jednostavno.
Pitanje je samo - želimo li se potruditi? Želimo li naučiti neke nove stvari, gledati na život iz nekog novog kuta?
Mi možemo biti svoji, ali u tom slučaju moramo naučiti više vjerovati sebi i imati više povjerenja u sebe, nego u okolinu.
Zatim, korisno je i povezati se s drugim ljudima koji misle slično, koji su također nezadovoljni sa stvarima s kojima smo nezadovoljni i mi. Više glava više zna. Interakcija s drugim ljudima stvara sinergiju koja može pokrenuti stvari. (Zato i ovim putem pozivam da mi se jave ljudi kojima su bliski stavovi o kojima ovdje pišem; tko zna što sve možemo smisliti zajedno)
Kada čvrsto odlučimo krenuti svojim putem, ima stvari koje možemo promijeniti i primijeniti trenutno, jednostavnom promjenom svojih navika, odluka i slično. Npr. za početak možete razmotriti ideju downshiftinga (napisao sam post s istoimenim nazivom pa ga možete pročitati) i na taj način smanjiti svoju potrošnju kako biste, možda, dobili više svog vremena za sebe. Može se štošta promijeniti u stilu života (vjerojatno i sami imate neke ideje; ili već primjenjujete neke metode; ako je tako, podijelite ih samnom ili putem komentara ili putem maila).
Živjeti izvorno znači živjeti onako kako u sebi osjećate da biste trebali živjeti. Znači živjeti skladno. To ne mora nužno značiti da je življenje uvijek lako, ali mora značiti da je življenje uvijek smisleno ( i onda kad je teško).
Živjeti izvorno znači doživljavati sebe kao prolaznika na ovom svijetu. Znači biti svjestan da na planeti ne ostajemo neograničeno, već da je naše vrijeme brutalno ograničeno. Znači koristiti vrijeme koje imamo na način koji doživljavamo kao najprihvatljiviji i koji je u najvećoj mogućoj mjeri u skladu s onim što jesmo. Znači da ostavimo trag iza sebe, ali taj trag nije u pukim nekretninama, iznosima na bankovnim računima i sličnim stvarima. Našu najveću ostavštinu predstavlja način na koji smo živjeli i na koji smo utjecali na druge.
Post je objavljen 15.01.2009. u 11:49 sati.