Proižimanje jučerašnjeg, današnjeg i sutrašnjeg uzimavši od svake boje, mirisa i zvuka... po malo.
Njegov glas koji ulazi u svake pore misli, njegove ruke koje sežu prema visinama po kojima klize vijugave tetovaže, vatrene i duša koja se gubi u njegovim očima, lice izobličeno od starenja, ali isti okus, veolenika sjećanja.
Tundre i glakolika isijavanja prelaze zelena iskrenja u područjima topline.
Zidovi ispisani drevnim runama odmazani krvlju, ispijenih lubanja i čistih plavih nebeskih oblaka i crvenih zvjezda udaljenja.
Napuknuća u sferama introspekcije i livadama srpova, ljetnih kiša i zmajeva na vjetrovima zlaćanog sunca
Crveni vrisak, hladni metal i tupa bol...
Jedino zamjeran mr. Hannu na unakazivanju macbooka s crnom izolirkom. Ono fakat
Post je objavljen 15.01.2009. u 00:34 sati.