Predstavljanje knjige admirala Loše STRATEGIJA VUČJEG ČOPORA
ŽUPA NAVJEŠTENJA BDM - GOSPIĆ
Kaniška 1, Gospić
Čast nam je pozvati Vas na
predstavljanje knjige
admirala Davora Domazeta Loše
STRATEGIJA VUČJEG ČOPORA
ili
Kako je Hrvatska pretvorena u veliko lovište
O knjizi će govoriti:
Don Anđelko Kaćunko
Tomislav Držić,
bivši urednik vanjske politike Večernjeg lista,
i autor,
uz multimedijalnu prezentaciju.
Predstavljanje se održava u
Kulturno informativnom centru
Budačka 12, Gospić
u četvrtak 15. siječnja 2009.
s početkom u 19 sati.
Radujemo se Vašem dolasku!
----------------------------------
STRATEGIJA 'VUČJEG ČOPORA' razotkriva kako se pod plaštem 'novog svjetskog poretka', danas na početku 21. stoljeća putem medija, odnosno, pomoću informacijskog rata, koristeći doktrinu 'vučjeg čopora', juriša na državne suverenitete te kulturne i vjerske identitete. Načela ove nove (stare) doktrine su jednostavna, pa slijedom toga njihova primjena u novoj ideološkoj matrici zvanoj "politička korektnost", više su nego ubojita. Jednostavno govoreći "politička korektnost" je poput vuka - nanjušiti žrtvu, a onda je napasti.
U knjizi se analiziraju ne samo domaći udružbeni i medijski 'vučji čopori’ koji lov love na hrvatskom 'velikom lovištu', nego i oni britanski koji od samog nastanka hrvatske države nisu nikada prestali loviti, po njihovom tumačenju, Hrvate kao 'endemske nacionaliste'. Tu su i američki 'vučji čopori' koji ni po cijenu planetarne kataklizme ne odustaju od ostvarenja strateške zamisli 'dominacije punog spektra'. Svima njima zajednički je nazivnik: 'Ako oni kažu da nešto nije "politički korektno" to podrazumijeva da je odmah i neispravno'. Tu sumnje nema, i nije dopuštena. Onaj tko se usudi usprotivi ili nešto o tomu kritički prozboriti na njega se odmah usredotočuju pripravni medijski i udružbeni 'vučji čopori' kako bi se globohulnika pribilo na stup srama ili izopćilo iz svekolikog političkog, kulturnog, športskog, znanstvenog života ili neke druge javne djelatnosti. Izopćenik po naučavanju te doktrine nije samo grješnik, on je zlo.
U knjizi je moguće pročitati da su nositelji 'političke korektnosti' u Hrvatskoj umrežene skupine, tj. 'vučji čopori', koje čine bivši praksisovci, nepopravljivi marksisti, reciklirani titoisti preko noći preoblikovani u demokrate i liberale, i koji se nikako ne mire s povijesnom činjenicom raspada Jugoslavije i stvaranja neovisne hrvatske države. Oni iz znanstveno-sveučilišnih i medijskih sinekura, sustavno provode "policijsku kontrolu misli" putem demoniziranja i prozivanja svega što ima nacionalni predznak, putem tabuizacije i cenzure i etiketiranja političkih neistomišljenika. Obmana i prokazivanje njihovo je glavno oružje.
Knjiga govori i o tomu kako na britanskom mitu o Hrvatima kao 'endemskim nacionalistima', ili u prijevodu 'genetskim zločincima', raznorazni 'vučiji čopori' u Hrvatskoj, i izvan nje, rješavaju uvijek istu jednadžbu koja glasi – 'svatko tko pokuša javno zastupati hrvatske nacionalne interese je sljedbenik zločinačke ideologije'.
Plan koji je sačinila 'politička korektnost' udružbeni i medijski 'vučji čopori' nažalost, na hrvatskom 'velikom lovištu', uspjeli su dobrim dijelom provesti u djelo. Njihov uspjeh je vidljiv. U posljednjih osam godina, tj. od 2000., pošlo im je za rukom poništiti smirenu, činjeničnu povjesničku diskusiju i predočavanje neprijepornih činjenica kako bi se Hrvati neprekidno vraćali u ishitrenu i samorazarajuću raspravu o 'fašizmu' i 'antifašizmu'.
Nesreća je Hrvatske u tome što mnogobrojni udružbeni i medijski 'vučji čopori' nisu samo pojava, trend jednog vremena, histerični impuls neprilagođenih Jugoslavena, nego su izvorište 'ozakonjenog' nasilništva, pače medijskog terorizma, pod okriljem 'političke korektnosti'. Postali su već država u državi sa svojom golemom infrastrukturom financiranom iz inozemstva. Utkani u hrvatsko društveno tkivo izvorište su netolerancije i nefleksibilnosti za nacionalne interese, ali i neumorni lovitelji svega domoljubnog, državotvornog i katoličkog.
U knjizi čitatelj može doznati kako je Hrvatska postala zemlja bez lovostaja. Isto tako čitatelj može pročitati da je u takvom ozračju obezljuđenost postalo stanje u kojem se svatko brine samo o tomu da ne bude lovina. Posljedica toga je da se svi tiskaju među lovitelje, tj. među 'vučje čopore', ne znajući da je to jedan od najpouzdanijih načina da se sutra i sami pretvore u lovinu.
'Vučiji čopor’ je udružba s najizraženijom hijerarhijom, što znači da nad vođom uvijek ima vođa i tako do vrha piramide. Zato se čitatelj u cijelom jednom poglavlju može do potankosti upoznati kako je i na koji način Velika Britanija pomoću svojih 'vučjih čopora' 'diplomacija prijevarom' nadzirala upravljanu krizu na prostoru zvanom bivša Jugoslavija provodeći u djelo jedanaest ideja-planova krajnje jednostranim prikazima događaja i činjenica. Sustavnom proizvodnjom stereotipa o odgovornosti za rat i počinjene zločine britanski 'vučji čopori' 'diplomacija prijevarom' uspjeli su ne samo relativizirati srpsku agresiju nego ostvariti i 'proizvodnju pristanka' o tomu kako su svi jednako krivi, a Hrvati ponešto i krivlji.
U posljednjem poglavlju knjige čitatelj može doznati kako i zašto su na sto pedeset stranica petorica 'posvećenih' napisali 'Manifest' sličan onomu Karla Marxa, kako bi se stvorila vojna sila koja ne bi imala ozbiljnog takmaca i kojom bi zapovijedao nadnacionalni stožer bez ikakvih međunarodnih pravnih ograničenja s temeljnim ciljem, kako u preventivnom nuklearnom ratu uništiti Rusiju.
U knjizi se čitatelju nude i odgovori što se krije iza pojmova: nemogući mir i nevjerojatni rat, upravljane krize, nadzirani neredi, Američko stoljeće, geografski stožer povijesti, 'Hladni rat', 'Vrući mir', otvoreni nastavak, dominacija punog spektra, umreženo vođenje rata, asimetrični odgovor, doktrina preventivnog udara, nuklearna premoć, rat protiv terorizma i proturaketni štit.
Na kraju želja je autora da ova knjiga pod nazivom Strategija ‘vučjeg čopora’ ili Kako je Hrvatska pretvorena u veliko lovište, kao što je rečeno, posljednja iz četveroknjižja o 'gospodarima kaosa' i njihovim klonovima, potakne i druge pisati i govoriti, kako bi Hrvati unatoč iskušenjima, ponovno zajedno u pomirbi bili spremni pobijediti u 'ratu bez rata i miru bez mira', isto onako kao što su pobijedili u Domovinskom ratu.
(iz predgovora...)
Post je objavljen 15.01.2009. u 01:15 sati.