Ana je poput mene
nas dvje se smijemo mjesečevom repu
ona u onom danu kad sam je bacila pod vlak
zajedno s papirnatim maramicama
a ja danas u trenutku otvaranja starih kartonskih kutija
pitam se da li bih joj učinila opet isto
da li bih povjerovala u taj plan
da se zbog ljubavi vrijedi
rastrojiti
pa samo kleknuti pred vagon
prepustiti se vlakovođi koji neće
predosjetiti svoju moć
da li bih i danas ubila Anu
ne ubijam li je svakodnevno u sebi
poput svih djevojaka što pišu pjesme
u kojima se skriva nekadašnja i sadašnja
sposobnost predaje
da li je povjerovati dovoljno
zbilja dovoljno
u Anu
onu Anu koja nas gleda
iz nekog kuta dok steže svoju bol
u komadiću oka
u Anu što se širi zrakom poput
otrovnog plina koji će nas povesti
do vlastitog samouništenja
Anu koja sada novim djevojčicama
nudi spasenje
hoće li one s tako malo godina
shvatiti tko je ta Ana u njima
hoće li znati povesti je pravim putem
za ruku
umaknuti Ani
Ani
Ani
Post je objavljen 14.01.2009. u 21:47 sati.