Marketing
barba Slavko - dobri duh Zadra
"U siječnju ove godine (2007.) u 86. godini napustio nas je profesor Slavko Perović, izuzetan čovjek i jedan od velikana hrvatske pedijatrije, čije će nam djelo ostati u trajnom nasljeđu.
Prof. dr. sc. Slavko Perović rodio se 17. veljače 1921. godine, od roditelja učitelja, u Preku na otoku Ugljanu, gdje je završio i osnovnu školu. U Zagrebu je završio gimnaziju i Medicinski fakultet na kojem je diplomirao 1947. g .
Nakon staža i rada na terenu izabran je za asistenta Klinike za dječje bolesti Medicinskog fakulteta u Zagrebu kod čuvenih profesora Ernsta Mayerhofera i Nike Skrivanelija.
Nakon položenog specijalističkog ispita, a na prijedlog tadašnje lokalne uprave dolazi u Zadar 1953. g . Postaje rukovoditelj Dječjeg odjela i Dječjeg dispanzera, gdje je započeo s razvojem suvremene pedijatrijske bolničke i izvanbolničke djelatnosti, omogućivši odgoj pedijatrijskog kadra sve do subspecijalizacije. Tijekom godina razvijaju se u Službi za zdravstvenu zaštitu djece i prvi subspecijalistički odsjeci, najprije za dječju kardiologiju, a onda i za ostala područja, tako da Služba ima sve organizacijske elemente, kao što imaju i Klinike.
U tako stvorenim uvjetima dr. Slavko Perović mogao je nastaviti sa svojim stručnim i znanstvenim uzdizanjem- 1965. g . postaje doktor znanosti, 1966. g . primarijus, l966. g. naslovni docent sveučilišta u Rijeci, 1971. g . redovi član novoosnovane Akademije Zbora liječnika Hrvatske (u dva mandata bio je član njenog predsjedništva, te član njene komisije za stručno uzdizanje), 1974. g . naslovni profesorr sveučilišta u Rijeci, 1977. g . subspecijalist iz gastroenterologije, hepatologije i nutriciologije, 1986. g . redovni profesor Sveučilišta u Zagrebu, 1986. g . znanstveni savjetnik, a 1993. godine član Senata Akademije Zbora liječnika Hrvatske.
Dr. Slavko Perović je bio dugogodišnji član organizacijskog odbora i redovni predavač na Hrvatskoj proljetnoj pedijatrijskoj školi u Splitu. Organizator je ili sudionik u organizaciji brojnih kongresa i seminara, okruglih stolova, a često nastupa kao referent na kongresima pedijatara. Boravio je na pedijatrijskim klinikama u Engleskoj, Njemačkoj, Italiji, Austriji i Poljskoj. Kao posebno priznanje dr. Slavku Peroviću njegov je izbor za presjedavajućeg sjednice na Svjetskom kongresu pedijatara u Beču 1971.g.
Deset godina bio je predsjednik zadarske podružnice Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ). U to vrijeme zadarska je podružnica proglašena najboljom u Hrvatskoj. Stoga mu je dodijeljena čast da u dva navrata bude član, a onda i podpresjednik glavnog odbora HLZ-a u Zagrebu. Dr. Slavko Perović osnovao je ogranak pedijatrijske sekcije HLZ-a u Zadru, a jedan je od suosnivatelja i aktivnih sudionika tradicionalnih sastanaka pedijatara Dalmacije. Bio je član upravnih tijela Hrvatskog pedijatrijskog društva.
Dr. Slavko Perović veliki dio svojeg rada posvetio je odgoju medicinskih sestara, kao važnoj komponenti uspješnosti ukupnog medicinskog rada.
Jedan je od utemeljiteta zadarskog medicinskog časopisa «Medica Jadertina», te njegov dugogodišnji glavni urednik. Za taj časopis napisao je i najveći broj priloga. Bio je član uredničkog odbora «Liječničkog vjesnika». Do smrti je bio član uređivačkog odbora i aktivni suradnik časopisa «Pediatria Croatica».
Dr. Slavko Perović napisao je preko 160 stručnih i znanstvenih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu, različita poglavlja za udžbenike pedijatrije, recenzije za različite knjige, a bio je urednik i pisac sedam knjiga. U dosta izdanih udžbenika pedijatrije bio je i koautor. U dnevnom i tjednom tisku objavio je brojne osvrte korisne za zdravstveni odgoj pučanstva. Vodio je tečajeve o problematici zdravlja i prehrani djece. Jedan je od osnivača i član upravnih tijela Znanstvene jedinice u Zadru.
Za svoj rad profesor Perović dobio je brojna priznanja i nagrade. Neke od najvažnijih su- 1967. g . nagrada grada Zadra, 1968. g . nagrada grada Zadra Službi pedijatrije kojoj je tada bio voditelj, 1971. g . nagrada Hrvatske akademije medicinskih znanosti „Pavao Čulumović“ za unaprjeđenje medicinske znanosti, 1985. g . počasno članstvo u Hrvatskom liječnikom zboru, 1999. g . nagrada Hrvatskog liječničkog zbora „dr. Ladislav Rakovac» za rad u ovoj organizaciji, te 2000. g . nagrada grada Zadra za životno djelo. Dodijeljene su mu diplome i nagrade različitih udruga (Crvenog križa, dragovoljnih davatelja krvi, za veći broj dragovoljnih davanja) ili sportskih organizacija za zdravstveni rad u njima, jer je bio sportski liječnik nogometnih i košarkaških ekipa. Izabran je za predsjednika «Matice Zadrana».
Dr. Slavko Perović. otišao je 1986. g u mirovinu, ali svoju aktivnost nije smanjio već istim intenzitetom nastavlja radom u zdravstvu (znanstveni rad, publicistička djelatnost, nastava, rad u Hrvatskom liječničkom zboru). Piše dosta radova iz medicinske povijesti Zadra i Hrvatske. Aktivni je društveni djelatnik. Nazoči promocijama knjiga, otvaranjima izložbi, koncertima, večerima poezije, kazališnim predstavama, košarkaškim utakmicama.
Dr. Slavko Perović aktivno se bavio sportom. Bio je prvak Zadra u tenisu 1948.g.
Bio je aktivni suradnik časopisa «Kaljski lumin» i organizator niza literarnih večeri. U raznim časopisima objavljuje svoju poeziju i prozu. Izašla mu je knjiga pjesama. Posebnu ljubav gajio je prema umjetničkoj fotografiji, te je nagrađivan na domaćim i međunarodnim izložbama. Izlagao je na jednoj samostalnoj izložbi u Splitu , te na nekoliko kolektivnih. Kao saksofonist i vilionist svirao je u studentskim danima u zagrebačkim orkestrima lake glazbe.
Bio je odličan pedijatar. Jako je volio djecu i djeca su voljela njega. Roditelji su u njega imali veliko povjerenje. Bio je veliki učitelj. Krasila ga je nevjerojatna radna energija i marljivost. Ništa mu nikada nije bilo teško. Nikad nije podigao glas i nikada nije nikoga ogovarao. Imao je nevjerojatni interes za sve novo u pedijatriji, znanosti i životu općenito. Pod starije dane brzo i uspješno je prihvatio nove tehnologije, kompjuter i mobitel. Imao je dugi i lijepi život u kojem je puno toga napravio i ostavio iza sebe.
Neka mu vječna slava i hvala."
Ovu sam biografiju našla na internetu, na stranici hrcak.srce.hr.
Naslov je posuđen od naslova filma koji će biti prikazan večeras u Zadru.
Barba Slavko bija je više od likara, više od umjetnika, više od zaljubljenika u svoj grad. Barba Slavko bija je dobar čovik koji se cili da Zadru i Zadranima. Bija je jedan od najomiljenijih sugrađana za koga ja znam.
Bija je čovik beskrajne i neiscrpne energije, čovik kojem su nas vodili u bolnicu kad smo bili mali i kojemu smo mi svoju dicu vodili doma dvadeset godina nakon što je umirovljen. Na isti način, s punim povjerenjem. Njegovi savjeti bili su roditeljsko Sveto pismo.
Njemu se išlo kad više nisi zna di bi iša. Bio je jednako blagotvoran po dicu i roditelje.
Napustija nas je prije dvi godine 16. siječnja. Dan prije, na blagdan Svete Štošije, ljudi su ga, ka i svaki dan prije toga, vidili na njegovon omiljenom prevoznom sredstvu - biciklu.
Otiša je, ali ne virujen da nas ne poviri svako malo iz neba. Ne virujen da nije kurijožast što se događa s njegovin voljenim gradom i njegovom dičicom...
On je stvarno dobri duh ovoga grada.
Jednom sam mu vodila svoju malu, nepovjerljiva u neku dugotrajnu terapiju koju su joj prepisali njegovi nasljednici, povela san je da je vidi i da me savjetuje.
Dok smo bili kod njega neko ga je zva na telefon. Priča je par minuta s nekin svojin bodulom, i dok je on govorija ja sam pratila njegov pogled. Gleda je u malu koja se igrala s nekom njegovom knjigom. Vidila sam da gleda njene pokrete, reakcije, "motoriku", kako bi rekli ovi sad pedijatri, da gleda dite, malog čovika, vidilo se da puno vidi i razumi u to malo vrimena, vidila sam u tim blagim staračkim očima ljubav prema toj maloj i prema svoj našoj dici...
Nikad neću zaboraviti taj njegov pogled.
Dobri barba Slavko, fala ti još jednom.
Post je objavljen 15.01.2009. u 07:54 sati.