Nedavno je u Slobodnoj Dalmaciji objavljen članak pod naslovom "svi su ludi za blogom" u kojem se još jednom pokušalo obraditi fenomen bloga i blogerskog "izričaja". Iako je članak intoniran i napisan sasvim korektno i afirmativno, moram priznati da mi je poprilično podigao tlak u gumama, razinu šećera u šalici za kavu, a lako moguće i uočljivu aritmiju hard diska.
Zašto!?
Pa zato što se u tom članku kao i u bezbrojnim člancima prije napisanim ne samo u Slobodnoj već u gotovo svim tiskanim medijima koji su za temu imali blog i blogosferu, mnoge stvari sasvim bezrazložno ali uporno i trajno postavljaju naopako.
Kao prvo, kad god se govori o pisanju bloga, obavezno se kao "najpoznatije" blogere navode raznorazne poznate osobe ili kako mi to umilno po naški moderno kažemo "celebrityji". Pa se tako i u ovom članku na prvom mjestu kao vrle "blogerice" ističu Victoria Beckham, notorna posvuduša Paris Texas Hilton, zgodna djevojka i osrednja tenisačica Ana Kournikova, glumica Jessica Alba, kao i mnoge druge... Kako bi se pokazalo da i mi svoje konje i kobile za trku imamo. navodi se kako svoje blogove imaju Lana Jurčević, Mile Kekin, Luka Nižetić, Neven Ciganović, Zoran Šprajc, Ivana Radovniković, Sonja Kovač, Anđa Marić, Jacques Houdek, Ivana Kindl, grupa “Connect”, sestre Ivana i Marija Husar, don Anđelko Kaćunko...
Iz svega navedenoga lako se da zaključiti - blog je dobar i zanimljiv ukoliko ga piše netko poznat!
Kakav bullshit!!!
Da se razumijemo, nemam ništa protiv poznatih koji pišu blogove, naprotiv, u blogosvijet su svi dobrodošli, samo je upitno može li se tekst za koji autor prima plaću ili honorar, smatrati blogom. Za moj pojam - to je onda kolumna, a ne blog.
Ono što mene izuzetno smeta jest činjenica što se nikada ili nedopustivo rijetko u takvim člancima spominje kako daleko najbolje blogove na internetu pišu neki nepoznati, sasvim obični ljudi, dobro - možda ne sasvim obični ali u svakom slučaju - nadareni ljudi kojima je pojava bloga kao medija omogućila da se i njihov glas čuje iako su u najvećem broju slučajeva, svojim profesijama od kojih žive, u posve drugim vodama.
Danas gotovo svatko može pisati blog.
Pisati dobar blog - mogu samo rijetki.
Volio bih da nisam u pravu, ali mislim da je zlatno vrijeme bloga već polako prošlo.
Prvi ešalon vrhunskih blogera se umorio i manje-više povukao sa scene.
Izuzetno mi je žao što na našim listama odavno već nema mnogih izvrsnih blogova ali opet s druge strane to je sasvim razumljivo jer sa svakim novom postom biti svjež, zanimljiv i aktualan, uopće nije jednostavan posao.
Vratimo se na jedan tren do celebrity blogera. Mi, koji smo malo duže ovdje, dobro pamtimo kako su mnoge poznate osobe iz sfere politike, estrade, sporta i novinarstva "protutnjale" ovim našim blogom. Svi su, ali baš svi njihovi blogovi bili bombastično najavljivani i reklamirani, nerijetko su sa prvim postom stizali na naslovnice, automatski ih se smještalo na almost cool i cool listu, u svakom trenutku su imali najveću moguću podršku o kojoj su "obični" blogeri mogli samo sanjati.
"Obični" blogeri su se morali dokazivati gotovo svakodnevno, iz posta u post, steći svoje čitatelje, reputaciju, ugled...
Posebno su iritantne bile prave najezde skakavaca, pardon-političara u predizborno vrijeme.
Kako smo mogli biti ravnopravni kad nam startne pozicije nisu bile iste?
Zašto su njihovi blogovi odmah bili "vrlo cool" samo zbog toga što su bili "celebrity?"
I pitam se pitam - gdje su danas ti blogovi?
Odgovor je jednostavan - nema ih!
Uglavnom su izbrisani ili su im zadnji postovi napisani tamo negdje otprilike u stoljeću sedmom...
A-ha, mislili su oni da je pisanje bloga pisofkejk.
Kako da ne!
Svaka čast onima koji su ostali, ali takvi se mogu izbrojati na prste jedne ruke.
Eto recimo, iako smo don Anđelko Kaćunko i ja svojim razmišljanjima udaljeni otprilike sedam svjetlosnih godina, kao blogera ga poštujem jer je smogao snage za izdržati pisati iako mu upravo zbog pisanja u mnogim situacijama nije bilo nimalo lako. Čovjek ima svoje stavove i ima ih potpuno pravo iznositi, uostalom kao i svi ostali blogeri koje volim čitati, slagao se ja s njima ili ne.
Osobno mi je žao što se eto, svo ovo vrijeme, čak i mi koji se bez lažne skromnosti možemo smatrati "uspješnim" blogerima, nismo bolje povezali kako međusobno tako i s našim uredništvom. Komunikacija je najčešće jednosmjerna, uglavnom ukoliko se radi o nekim tehničkim problemima.
U vremenima kad se kvaliteta bloga osipa, možda ne bi bilo loše pokušati s nekim novostima. Eto na primjer, zašto recimo uredništvo našeg blog servisa ne bi moglo na kraju svake kalendarske godine odabrati sto najboljih postova svojih blogera i to urediti po pravilima zanata, "ukoričiti", objaviti kao knjigu, kao svoju ediciju!? U svakom slučaju, to bi bio zanimljiv presjek jednog vremena, a svim odabranim blogerima bi zasigurno bio i poticaj i zadovoljstvo.
Dobro, kako smo svi mi manje ili više sujetni, vjerojatno bi dolazilo do velikih rasprava i prosvjeda među blogerima zašto je odabran ovaj a ne onaj, ali kvragu - ako je to cijena, zašto je ne platiti? U svakom slučaju, mislim da bi takve zbirke od sto najboljih postova ili u nekom drugom obliku zašto ne, bile rado čitane i da bi naposljetku svi od toga imali koristi.
Isto tako, zar bi bio prevelik problem da se povremeno organiziraju blog-večeri, nešto slično "Pričiginu". Pa da se jednom nađemo u Zagrebu, drugi put u Splitu, Zadru, Osijeku, Rijeci...
Eto, to su samo neke od mojih ideja, a kad sam danas već nenadano zaplovio ovim vodama, dopustite da besramno iskoristim svoju poziciju i napravim nešto što nije uobičajeno pa predložim uredništvu da konačno promovira na cool listu jedan fenomenalan blog koji se već godinama odlikuje vrhunskim postovima a to je naravno - Big Blue.
Istina je da smo mi blog-prijatelji, a isto tako je istina da autorica tog bloga nema pojma o ovoj mojoj "intervenciji" (barem dok sad ovo ne pročita, sorry Blue, ali morao sam!) ali mislim da se mnogi od nas slažu kako je kvaliteta tog bloga neupitna. Pa Blože mili, Big Blue zasigurno piše bolje od mene, a ja sam "hladan" već odavno...
Ako treba, pisat ćemo peticiju!
I na koncu slijedi veeeliki pozdrav svim blogerima pa bili oni celebrity ili ne, a možda će to tek postati a posebno jedan veliki, najveći mogući - Maloj Anji
Drži se Anja!
Post je objavljen 14.01.2009. u 12:09 sati.